Dugo sam bila izraženi empat, uvijek tu za druge, pokušavala dokučiti kako se drugi osjećaju pa se s tim uskladiti, samo kako bi se osobe oko mene osjećale bolje. Šutjela sam zbog toga kad sam trebala vikati i lupiti šakom po stolu. Umanjivala sam svoj sjaj, kako bi se drugi osjećali bolje zbog manjka talenta i vlastitog uspjeha, trpjela sam i neke veoma ružne stvari i riječi od frustriranih, malodušnih ljudi samo kako bi se većina osjećala dobro.
A onda mi je pregorjelo.
U nekom trenutku sam shvatila da me muči anksioznost, da sam u sebi skupila mnogo ljutnje i da mi je mnogih ljudi jednostavno dosta. I počela sam vikati, lupati šakom po stolu i pucati po šavovima.
I naravno da je moja okolina rekla da je problem u meni. Jer ja sam bila ta koja se promijenila. Ona koja odjednom ima kratki fitilj, koja se posvađa “oko ničega” i na sve naljuti. Nisu vidjeli da su oni bili okidač i da je došlo vrijeme da napravim čistku.
Maknula sam se od svih tih ljudi nakon što sam odradila svoju lekciju, a ona je bila – Tuđe emocije, neuspjesi i frustracije su njihov problem a ne moj.
Kad prođete puni krug od prevelikog suosjećanja do neutralnog promatranja tuđe drame, shvatite da se ljudi ne mijenjaju jer se ne žele promijeniti. Njima je tako dobro. Prebacuju svoju odgovornost na druge, a ako ih netko prozre, jednostavno nađu novu žrtvu. Nekog novog empatu, nesigurnog i punog ljubavi i suosjećanja na kojem će se emotivno iživljavati.
Jer vjerujte mi to zaista je emotivno iživljavanje i maltretiranje.
Empatija nije razlog za trpljenje tuđe zlobe
Empatija je predivna ljudska kvaliteta, međutim to postaje tek kad jedno empatično ljudsko biće osvijesti svoju vrijednost. I svoje pravo da postavi zdrave granice. To što u sebi imate oceane ljubavi, ne znači da ih trebate ulijevati u tuđe crne rupe bez dna. Niste ih dužni nositi na svojim leđima, niti ste dužni popravljati za njima. Niste dužni trpjeti njihove ispade, niti ste dužni tako ljubavni trpjeti njihove uvrede.
Njihove traume su njihova odgovornost.
To što su kao odrasli ljudi i dalje bijesni na roditelje od kojih su više očekivali. Bijesni na “nepravedno” društvo i svijet “koji samo njih mrzi”, je njihov problem! Svaki od tih emotivno tupih, bezobraznih, frustriranih i jednostavno zločestih ljudi može potražiti stručnu pomoć. Može.
Drugi, “obični” ljudi nisu dužni biti njihove emotivne štake i pokušati polijepiti u tim ljudima, sve što je kod njih iznutra slomljeno. Jer to slomljeno može se transformirati u novo i cjelovito samo kad osoba koja iznutra trpi bol, sama odluči tu bol iscijeliti. Vi izvana tu ne možete ništa. Jer to je kao da lijepite mali flaster na ranu iz koje lipti krv i treba joj kirurški zahvat. Razumijete li sada?
Meni je trebalo pola života kako bih nekim ljudima rekla – Hvala i doviđenja.
Budi dobra djevojčica? Da, prema dobrim ljudima
Veliki je faktor u toj priči radio odgoj i ona glupost zvana Budi dobra djevojčica, ne odgovaraj, svakome se nasmiješi.
Ali mili moji to dobra djevojčica je debilana samo takva.
Nemoj biti dobra djevojčica prema zločestim ljudima. Okreni im leđa, isplazi jezik i pokaži srednji prst, a zatim ih nogom opali daleeeeeko iz svog života. I nikada se više ne okreći. – reći ću svakoj dobroj djevojčici kojoj je odgoj nametnuo komplekse trpljenja tuđe zločestoće.
Gdje će ti zlobnici sletjeti i hoće li se razletjeti kao palačinka po asfaltu kad padnu, stvarno nije njen problem!
Sada, godinama kasnije i nakon sto muka, jada, otpuštanja, osvještavanja, čišćenja svoje nutrine, nakupljenih trauma i tuga, osoba sam koja nema problem s tim da kaže – Ne.
Nemam problem s tim da se udaljim od osobe koja je naporna i bezobrazna. I uopće se ne zamaram s tim kako se osjeća netko tko nimalo ne mari za osjećaje ljudi oko sebe.
Nemam potrebu nazivati ljude samo da bi održala privid nekakvih odnosa, niti slušati tuđe jadikovke i naklapanja. Naprosto ako vidim da je osoba ili narcisoidna ili previše igra rolu žrtve, mirne duše se odmaknem, jer moja energija nije hrana za nečije emotivne praznine i nisam dužna nikog podizati i nositi na svojim leđima.
Živimo u podneblju gdje odgoj radi protiv nas
Sve ovo što vas sada učim i ja sam jednom morala naučiti jer sam željela živjeti kvalitetnije, zdravije i bolje. Željela sam biti dovoljno samopouzdana da mogu otići od tamo gdje mi nije lijepo. I od ljudi koji mi stvaraju loš osjećaj. A biti i dalje suosjećajna osoba koja će rado saslušati i pomoći onome tko zaista želi da ga netko sasluša i pomogne mu.
Vjerujte mi, mnogo možete dati onome tko želi da ga zagrlite, utješite i pomognete mu. A onome tko ne razumije da mu je potrebna pomoć i da svojim ponašanjem od sebe tjera kvalitetne ljude, tko ne razumije da je pasivna agresija odbojna i destruktivna, tome pomoći ne možete pa taman da dubite na trepavicama. Ne isplati se život potratiti na te bitke jer su u startu izgubljene.
U životu imate obavezu pomoći samo sebi.
Dobro ste to pročitali, ma koliko da vas ljuti, ma koliko da vas je možda upravo ispalilo iz cipela.
Ali za svoju ste sreću i mentalno zdravlje sami odgovorni. Ako se svjesno izlažete ljudima koji vas ne cijene, koji vas omalovažavaju, vrijeđaju, iskorištavaju ili pak uzimaju zdravo za gotovo, onda je mili moji odgovornost vaša koliko i njihova. Oni vam to rade jer mogu, jer im to dozvoljavate, kao što su i meni radili dok sam tamo stajala i trpjela.
Znati se zauzeti za sebe
Sada mi loše više nitko ne može raditi jer se od svakog tko pokuša biti bezobrazan prema meni, iste sekunde distanciram ili osobu postavim na njeno mjesto. Ne puštam je u svoj prostor, nikome ne dozvoljavam da gazi po meni niti da se sa mnom bezobrazno razgovara.
Probam pristojno, pa ako vidim da ne ide, osobu samo zaobiđem i nastavim svojim putem. Nisam samu sebe pronašla na cesti. I vjerujte mi ako sam mogla doći do ove razine svijesti da znam točno ocijeniti jesam li nečim osobu izazvala pa je odgovornost za njen nastup i moja, ili je to samo njena zloba, nesigurnost ili frustracija, tada to možete i vi.
I ja sam jednom bila ona dobra djevojčica, ali sam toj djevojčici pomogla da izraste u jaku, samouvjerenu, ostvarenu ženu, pa tako možete i vi. Pitanje je samo da li to želite i jeste li na tome spremni raditi?
S ljubavlju,
M.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com. Trenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com