Jesi li ovaj put naučila?

Stojiš pred ogledalom vlastitog unutarnjeg svijeta. Svjesna si da uza sve vidljive, postoje i one emocije koje su nepovratno uvenule, ali i one koje su se sakrile. Vjerojatno su tako željele. Da ih nitko ne pronađe. Prikrivene se čvršće drže.

Ako sada manje boli, znači li to da je lekcija naučena i da se može dalje? Je li bol mjerilo spremnosti? Kada nema boli znači li to da je stigla zrelost, da je situacija prožvakana i probavljena?

Dala si sve što si imala. Osjetila si sve što si mogla. Bila si i gore i dolje. Sada, kao da se veliko zvono na zvoniku utišava. Napravi samo ding-dong i ne pomiče se više ni lijevo ni desno. Jednostavno se umiri, a buka posljednjeg udarca te zarobi i ureže se u mozak. Zvuk je, a mir je. Oluja je gotova, gledaš joj u leđa. Ostaje ti samo miris da je nešto bilo, premda se više ne možeš sjetiti ni koji je to miris. Miris čega, koga, odakle? Ovaj put si naučila i spremna si prebaciti se na novu lekciju. Ne boli te i ne bojiš se.

Život je poput škole. I ako u školi moramo ponavljati gradivo, predmete i razrede isto je i s ostalim stvarima.

Dok ne znaš za dvojku, nema prolaza. Vjeruješ da ćeš jednom naučiti za peticu, ali sada ti je i dvojka sasvim pristojna. Ona ti omogućava da se krećeš dalje, da vidiš nove stvari.

Zanimljivo je koliko te puta pogodi dok konačno ne osvijestiš. Ali strah često čvrsto drži. Ipak, kada se jednom popneš do ruba litice, drugi je put manje strašno. Onda ti se jednom posklizne noga, pa se opet počneš bojati. I svejedno ćeš se, uporno, penjati bezbroj puta, kada će ti jednom, na kraju, doći osjećaj da je vrijeme za nove litice, izazove i padanja.

Neki baner

Bitno je da napokon shvaćaš da voliš sebe. Jako! Prateći osjećaje i slušajući intuiciju vidiš kako neke stvari nisu fer, ali sve je to ionako život i nismo tu samo da uživamo, već i da učimo.

Najljepši su počeci, taj zanos i snenost.

Početak s njim je isto bio bajkovit. To ti nitko ne može oduzeti. Ponovila bi to još mnogo puta. Taj osjećaj da si željena i da će netko učiniti sve da te ima. Ipak, dogodi se da si odjednom preblizu i primjećuješ sve mrlje… On će jednom biti nečiji tata, ti nečija mama i možda se nikada više nećete vidjeti… Možda.

Život za nas ima svakodnevne planove o kojima mi nemamo blage veze, ali tvoja sjećanja su ti kisik. Jer, vrijedilo je. Sve je vrijedilo. Svaka sekunda. Samo zato što si se dala i osjećala. Dopustila si sebi da pripadaš nekome. A sada, kada te pustio, spremna si da te konačno ukrade onaj koji te i zaslužuje. Imat ćeš opet taj divan početak, samo što ovaj put divota neće nestati. Ona će se preobraziti u nešto mnogo ljepše.

Neki baner