Jesi li sretna? I zašto misliš da je sreća iluzija?

Strah paralizira um i koči duh. Strah vas drži na mjestu. U situacijama i odnosima na kojima ne želite biti. Drži vas u dugovima, drži vas u “prijateljstvima” koja to odavno nisu, za stolovima od kojih ste davno trebali ustati i odšetati, u osjećaju jada i nemoći jer se bojite biti tko zaista želite biti, – sretna osoba.

Sreća je izbor, baš kao i ljubav. Milijun sam to puta napisala i to je činjenica koju živim svim svojim srcem. Sretni ljudi se ne boje riskirati, ne boje paliti mostove, ne boje otići iz odnosa gdje nisu poštovani i ispunjeni jer oni znaju da je život samo jedan i nemaju ga namjeru potratiti na životarenje i tugu.

Sretni ljudi čitaju moje kolumne, uče, napreduju, razvijaju se. Oni se propitkuju, oni se preispituju, oni se trude biti bolji, SEBI. Ma koliko to možda zvučalo sebično ali zapravo nije. To je kao kad u avionu osjetite turbulenciju pa vam iz predostrožnosti kapetan kaže da stavite masku. I onda učinite što? Prvo masku stavite sebi, jer tek kad normalno dišete i prisebni ste, možete pomoći drugima.

Sretni ljudi znaju da svojom srećom, radošću, dobrotom mogu mnogo više dati drugima no svojim čemerom i nezadovoljstvom.

Kraj vječno nesretnih ljudi nitko ne voli biti.

Neki baner

Nesretni su ljudi kao tmurni oblak

Gledala sam divan video Ane Bučević na temu sretnih ljudi i definitivno me motivirala da neke stvari o sretnim ljudima napišem iz svog kuta, osobito ljudima koji stalno nekog ili nešto kritiziraju ili od drugih ljudi očekuju da ih zabavljaju i ispunjavaju njihove želje i često hirove. A takvih je oko nas mnogo, jeste li ih primijetili?

Sipaju otrov, vrijeđaju, prozivaju, omalovažavaju, izruguju se drugima ili pak glume žrtve. Svaka komunikacija s njima je teška, nemoguća, jer u svemu i svakome vide neprijatelja i napad na sebe.

S druge strane, sretni ljudi zaista promišljaju prije nego nešto kažu. Paze da nekog svojim nastupom ili stavom ne uvrijede i spremni su na dijalog. Oni znaju slušati. Oni ne prohtijevaju. Ne sipaju uvrede koje onda zovu svojim “mišljenjem” i ne očekuju od drugih ljudi da se povijaju prema njihovim idejama i mišljenjima. Sretni ljudi znaju i uvažavaju svačije pravo na mišljenje, na stavove, na ideologije i svjetonazore. Sretni ljudi iskazuju poštovanje prema drugima.

Njih ne vodi njihov ego, ego koji u mnogih drugih ima potrebu biti najglasniji, najvažniji i uvijek u pravu. Tamo gdje je ego glasan, ljudi žive u velikom unutarnjem nezadovoljstvu.

Inspiracija je ključ radosti

Sretni ljudi slušaju svoje srce, prate svoju inspiraciju. Nesretni ljudi gase tuđe snove. Sretni ljudi oko mene, potiču me da pišem o temama koje smatram važnima, oni nesretni vječno negoduju i kritiziraju. Njima smetaju teme o osobnom razvoju, i traže od mene da pišem o politici i problemima. O temama koje me osobno više ni malo ne privlače.

Dugo sam godina svoje kolumne pisala prateći aktualna zbivanja. Mnogo su me ljutile razne nepravde, razne društvene situacije, nasilje, lopovluk i svakojake loše stvari, a onda sam putem naučila da moje pisanje neće promijeniti aktualne stvari, ali može poticati ljude da mijenjaju perspektivu, pa sam krenula pisati o svijetu kako ga ja vidim i kako bih ga voljela oblikovati. Počela sam dijeliti vlastita iskustva, emocije i dogodovštine jer sam shvatila da dopiru do ljudi, da se mnogi u tome pronalaze i s time poistovjećuju i da im služi. Pomaže im.

Prestala sam pisati za čitanost, za popularnost, za klikove. Počela sam pisati iz duše za sve duše koje me čitaju.

Danas sam veoma sretna i ispunjena žena.
Na radiju mi upravo sviraju omiljene pjesme, u pećnici je pita od jabuka koju obožavam i koju sam spontano odlučila pripremiti između radnih zadataka, jer sam jednom imala dovoljno petlje slušati sebe i pokrenuti vlastiti posao. Nisam slušala ljude oko sebe koji su mi pričali kako je “teško i neću uspjeti”. Zbog toga sada imam privilegiju rada iz topline svog doma.

Pratiš li svoj unutarnji glas?

Naučila sam da sretni ljudi prate svoj unutarnji glas, a da putem ne isključuju ni glas razuma. Ako osjećaju inspiraciju nekome pomoći ili krenuti put samoostvarenja, oni tu inspiraciju prate. Ne dopuštaju da im život prođe a da nisu pokušali.

Sjećam se vremena kada sam se bavila glazbom, cijela sam bila u tome. Danas, dvadesetak godina kasnije o glazbi ne razmišljam tako, niti žalim što nisam punila dvorane, jer sam putem shvatila da ne želim biti pjevačica, već želim stvarati na drugačiji način. Ali, ne žalim ni što sam se time bavila. Jer da nisam pokušala, ostao bi žal. Ostvarila sam što sam željela, nosile su me te emocije i moja mladost i pokazala mi je glazba da je divna, da svašta lijepo mogu ostvariti ali i da to nije moj put. Barem ne na taj način i u tom životnom trenutku.

Sretni ljudi ne žale za onim što su učinili, jer znaju da čak i ako nije išlo, probali su. Sretni ljudi osjećaju uzbuđenje probati opet, ma koliko da im je godina. Oni su dosljedni, uporni svoji. Oni su kao ja, tvrdoglavi u naumima svoje duše.

Bojiš li se sreće?

Mnogi ljudi oko mene boje se biti sretni. Oni ostaju tamo gdje se osjećaju zaglavljeno jer misle da je za njih kasno. Misle da je kasno mijenjati posao, otići iz veze u kojoj se osjećaju zanemareno i podčinjeno, možda i na neki način zlostavljano. Boje se krenuti za svojim snovima i možda pokrenuti svoj posao, jer misle da je s 30, 40 ili 55 kasno.

Međutim, za sreću nikad nije kasno, za sreću je uvijek pravi trenutak.

Kad sam pokretala svoj posao imala sam 34 godine. Bilo je to taman pred pandemiju i moja prva poslovna godina protekla je kroz lock down, i blagog pojma nemam kako sam uopće uspjela raditi i progurati, ali uspjela sam.

Mogla sam slušati kako neću uspjeti. Mogla sam si pričati kako sam prestara i kako je bolje da nađem “siguran posao”. Mogla sam potiskivati svoju želju da budem sama svoj šef i mogla sam ostati nesretna. Ali biti nesretna za mene nije bio izbor.

Neki baner

Kao što to ni stagnacija nije. Ostati negdje gdje ne mogu rasti, gdje se ne mogu buditi sretna i s osmijehom ići kroz dan, gdje ljudima koje volim ne mogu davati svoju toplini i razumijevanje, nije opcija za mene.

Koliko god da su promjene strašne, one su neizbježne jer je sve oko nas vječna mijena.

Duša ili ego? Radost ili tuga?

Stoga što birate? Biti zaglavljeni ili sretni? Jer sreća je zaista izbor. Kako biramo tako nam i život prostire pred nas iskustva proizašla iz naših izbora. To se zove usklađivanje s putevima duše, a duša zna što je najbolje za nas. Ego se boji. Ego ne voli promjene. Stoga, mudro birajte, jer uvijek je ključ u vašim rukama.

Duša ili ego? Za mene je izbor lak.


Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.

Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.comTrenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr

Neki baner