Još ponešto o ljubavi

Nikada zapravo nisam sve stigla napisati i izreći o ljubavi. Uvijek je dolazilo nešto novo, nešto toliko iskonsko, nešto zapravo toliko prirodno ali uvijek zakamuflirano nečim.

I zato,..

Nemojte mi pričati o ljubavi kad znate da vam je vaš najmiliji partner bolestan, sam, oslabljen i ništa ne činite da mu pomognete, da ga njegujete, da mu pružite ljubav, suosjećanje i nježnost.

Kakva je to vaša tzv. ljubav?

Zašto je tako zovete kad ona tu ne stanuje, ne postoji, nema je niti u tragovima.

S čijim se zapravo osjećajima igrate kad si pred vlastitim očima inscenirate predstavu čežnje i žudnje za nečim i nekim tko bi vam trebao biti blizu, kome bi vi trebali biti blizu i biti sve na svijetu a niste i nije.

Mnogi žive samo ideju nesebične ljubavi

Odakle vam pravo da to što vi živite zovete nesebičnom ljubavlju? Da, ali prema kome?

Prema sebi…to je to što pokazujete ali ste zaboravili da se ljubav množi , da se dijeli i da se smije.Ljubav ima i velika krila kojima leti s jednog kraja svijeta na drugi da pomiluje svoje ljubljeno da ga nasmije, utješi, nahrani…

Grije ljubav prema ljubljenome tako jako da boljka koju je nekada pokazivao nestaje i umjesto nje srce poprima velike zadovoljne dimenzije.

Takva ljubav ozdravlja bolesne, odmara umorne i hrani gladne.

Od nje se živi punim plućima, leti, sanja i raste.

A ona tzv.ljubav s početka ove moje priče obično uništi samu sebe, jer plamen se koristi na pogrešan način.

Vjerojatno kad je tako, tako treba i da bude!

I ne zavaravajmo se više ničim i nikim.

Zar si jednom ne možemo pogledati u lice i sebi reći da bismo kroz život trebali koračati čista srca i jasnog pogleda.

I uzdignute glave krenuti naprijed jer znamo da smo prestali lagati i sebe i druge.

Ili nam je možda sve to preteško pa ćemo radije izabrati kukavički podmukli osjećaj pripadanja s ciljem posjedovanja nekoga ili nečega da bismo jedino kao takvi bili prihvaćeni u sredini u kojoj živimo.

Još ponešto o ljubavi
Photo by Nathan Dumlao on Unsplash


I da ne zaboravim, mnogi ljudi ulazeći u brakove za ženu umjesto žene uzmu svoju punicu ili žena umjesto muža za supruga uzme svekrvu ili svekra i posve poremeti sklad ljubavnih odnosa koji su do tada i imali neku mogućnost da se nastave a bez zakulisnih igara.

No što je ljubav zaista?

Ljubav je nepatvoreno nešto, letim za njom gdje god me odvede, ne prisiljava me ljubav da budem s  nekim s kim ne želim.

Ljubav ne uvjetuje ništa, daje svu slobodu kretanja i jednostavno voli.

I nemojmo očekivati da će naša, vaša, njihova djeca imati radosne i ispunjujuće i sretne veze i brakove ako ih mi ne živimo i vlastitim primjerom pokažemo kako to izgleda.

Pa zar će ime se servirati ljubav pod krinkom odvojenog života, odvojenih postelja ,odvojenog svjesnog življenja i time ih uvjeravajući da je to prava ljubav bez trunke stida i srama jer će i  ta djeca jednom narasti.

Uvijek se pitam odakle nekome pravo da takvim stavovima i nastojanjima ruši moguću sreću vlastitog potomka bezlično ga lažući od početka.

Inertnost i laž su izgleda postale glavne kolovođe narodski rečeno nekakvih sretnih života.

Jer izgleda mi nitko nema baš pretjeranu želju biti uistinu sretan i voditi lijep život.Moda ide smjerom fake života, fake osjećaja, fake odnosa a trendovi su tu da se prate ili?!

Neki baner