Kad ego pleše, taština trži svoj sajam

Koja god bila tvoja priča, pobrini se da bude jedino tvoja. Koliko god naskakali na nju. Koliko god se čudili i upirali prstom. U doba krize, na obalu često isplivaju ljudski plićaci. Ostani u svojim dubinama. Svima nam je do neke mjere stalo do tuđeg mišljenja. Međutim, treba uistinu pripaziti do čijeg. I treba se pitati ima li to mišljenje veze s tvojim životom ili ima veze s osobom ispred tebe i pakostima koje nosi u sebi?

Boja kože, seksualna orijentacija, spol, izgled…i sve drugo što trese balkansko tlo

#mindyourownbusiness kultura još uvijek nije kod prevelike većine usvojena. Bez zabadanja neostvarenim nosom u tuđi životni prostor. Ovaj narod je tako lako šokirati. Kako? Pa statistički pokazatelji su takvi da narod širi zjenice na bilo koje različitosti i neočekivane izbore. A, da ne pričam o boji kože, seksualnoj orijentaciji, spolu, izgledu i ostalim osnovnim pravima i izborima svakog čovjeka…

Osnova kulture trebala bi i zakonom nalagati svima zabranu sljedećih pitanja: Jel’ on homo? Jel’ ona gay? Gle, crnca! Od čega živiš? Zašto radiš? Zašto ne radiš? Zašto pokrećeš to, ne isplati se… Zašto si solo? Zašto si u braku? Zašto se ne razvedeš? Kad ćeš se udati? Kad će dijete? Kad će drugo? I tako unedogled… Btw, još nisam upoznala sretnu osobu koja se bavi ovakvim temama.

Tko se boji ljubavi još?

Neki ljudi hodaju po svijetu kao fiskalne blagajne izmišljenog morala i oni naporni paparazzi što siluju živote slavnih ljudi za novac. Ili susjeda – kako biva na balkanskom tlu. Zbrajanje i oduzimanje imovinskih kartica. Svojih i tuđih. Zadiranje u plahte i posteljinu, namještaj u dnevnoj sobi i ljubimca na četiri kotača ili dvije do četiri noge. Zamislite jad tog zanimanja. Pomnim promatranjem ne do novih spoznaja, već do novih osuda.

Živjele predrasude! Neke ljude naprosto i vrijeđa kad vide i svjedoče drukčijem načinu života od svog. Jer su njihova duboka uvjerenja, osude, predrasude i stavovi njihova privatna religija kojoj bi se svi trebali jednostavno pokloniti. Manje je bitna nesvijest o postojanju vlastitih umnih, srčanih i duševnih ograničenja.

Neki baner

Pa se, između ostalog, ove subote pitam i – tko se boji ljubavi još? Od svih fobija, homofobija je uistinu dijagnoza koja treba hitnu pomoć. I, da. Naravno da su potrebne povorke, bune i svi prideovi ovog svijeta dokle god svi nemaju jednake životne prilike. Educirajte se prije upiranja prstom u bilo koga. Iako, nije potrebna ni edukacija da biste bili Čovjek. Također, nisam upoznala još sretnu osobu koja je homofob ili fob bilo koje vrste. Pusa i support svima u duginim bojama.

Živi, voli i postoji

Taština. Ispraznost. Ograničenost. Mjera vrijednosti po ljestvici izvanjskog. Ropstvo u kojem živi većina. Kažem, nisam još vidjela sretnu osobu punu osuda, mržnje ili upiranja prstom u ikog. Vjerojatno od zadovoljstva i vlastite sreće nema potrebu za tim.

Dok ostali, smrtni pravednici, eto imaju potrebu pisati izmišljenu pravdu i regule po tuđim životima. Ne znajući da jedan od najvećih luksuza biti živ jest imati pravo na osobni izbor – i to bi trebalo pripadati svakom životu.  Svi trube o prihvaćanju različitosti. Ali, nekako rijetko tko to i prakticira. Naučimo se napokon ponašati u društvu različitosti. Svatko bira što mu odgovara. Ali, nema potrebe za zgražavanjem nad tuđim izborima koji se razlikuju od tvojih. Živi, voli i postoji.

Kad ego pleše, taština trži svoj sajam

Ego se gradi potiho pod raznim utjecajima. Svi ga imamo. Može biti koristan i štetan. Ukratko, vjerujem da je štetan uz dozvolu da obuzme cijelo biće kao jedan jedini postojeći identitet. Većinom s namjerom vrednovanja i prepoznatljivosti svoje veličine. Ali, nema tu onda puno prostora za nova saznanja, iskustva ni spoznaje.

Nema tu prostora za istraživanje ni slobodu. Taj ego šamara osudama i predrasudama samo da održi svoj, toliko obožavani, sajam taštine. Tko god je u tom zatvoru, neka mu je slobode. U međuvremenu, svatko neka živi svoju priču. Neka je što više tih priča u raznim bojama, zapletima i raspletima. Ionako, sretnim ljudima ne smeta ničija priča. Zato – koja god bila tvoja priča, pobrini se da bude jedino tvoja.

Neki baner