Kad samopouzdanje preraste u samodopadnost

Razgovor koji sam vodila prije nekoliko dana, ne bih vam mogla prenijeti ni uz najbolju volju i trud. Ne zato što ga ne bih mogla prepričati, jer bih. Nego naprosto zato, što bi se činio iskarikiran i nimalo istinit.

Stoga neću niti pokušavati!

Ono na što se, nekako u životu, silim, jeste da iz svake situacije, koliko god ona tužna, vesela, nestvarna, iracionalna ili čak glupa poput ove, bila, pokušam nešto naučiti i izvući poruku. Pa se  nakon prvotnog šoka, suza ili euforije zbrojim i upitam samu sebe:

Dakle, Marina? Što si ovaj put naučila? Prazna laprdanja na stranu, što je bit? Poruka?

Pa evo…

Ono što bih, jednog dana htjela svojoj djeci prenijeti ,da sam naučila iz gore spomenutog razgovora , jeste da je dobro mišljenje o sebi, izuzetno važno. I za psihičko zdravlje i za uspješno funkcioniranje kroz život.

Neki baner

Svi mi procjenjujemo svoje postupke. Uspoređujemo ono što jesmo i kakvi jesmo s onim što bismo željeli biti.

Svakodnevni usponi i padovi  utječu na sliku o sebi.

Neki ljudi su samokritični. Okrivljuju sebe, misle da  su nesposobni,glupi i bezvrijedni kada ne uspiju. Sramežljiviji su i nesigurniji  u svoje postupke i odluke, od drugih.

I to je u redu. Toga se ne treba sramiti.

Drugi su samouvjereniji. Ne povezuju poraze sa svojim sposobnostima. Nalaze opravdanja i izgovore za svaki neuspjeh. I to je isto u redu.

Sve je u redu dok je u granicama zdravog razuma.

U redu je propitivati sebe i svoje mane, ali treba biti i svjestan svojih vrlina.

U redu je i biti siguran u sebe, dok god radiš na svojim manama.

Samopouzdanje nema veze, s realnim ljudskim kvalitetama.

Dobri i inteligentni, a nesigurni, tihi, neprimjetni i povučeni ljudi, mogu imati niže samopouzdanje, od izrazito zločestih i nesposobnih.

Isto tako nesposoban i zao pojedinac, niske inteligencije,  može imati visoko samopouzdanje.

Neki od najgorih ljudi na svijetu, imali su izrazito visoko mišljenje o sebi. Pogledajte oko sebe! Vjerojatno ćete u mnogim nesposobnim, zlim  i ne pretjerano inteligentnim ljudima, prepoznati one s neograničenom dozom samopouzdanja.

Ljude se ne sudi po nastupu. Prezentaciji sebe. Ljude se sudi po djelima. Trudu. Radu. Upornosti. Empatiji.

Treba imati vjeru u sebe! Treba graditi zdravo samopouzdanje. Ali samopouzdanje bez  doze samokritike, prerasta u nezdravi ego.

I to bi nekako bila poruka priče.

Samopouzdanje veće od vlastitih sposobnosti, ne može donijeti ništa dobra.

Može nanijeti samo nepopravljivu štetu.

Ljude s takvim “kvalitetama”, treba naučiti prepoznati . Njih ne treba “popravljati”. Ne treba im proturječiti. objašnjavati. Od njih se treba, samo maknuti!

Neki baner