Znaš onu scenu: ti, telefon, tišina. Ekran svijetli, ali poruka ne dolazi. Prsti ti tipkaju: “Hej :)”, “Baš mislim na tebe…”, “Jesi dobro?” I šalješ. Pa još jednu. I tješiš se: nije vidio, bio je zauzet, možda će kasnije. Ali duboko u sebi znaš – neće.
Jer svaki put kad trčiš za nekim tko ne ide prema tebi, udaljavaš se od sebe.
Kad ljubav postane utrka bez cilja
Mnoge žene danas žive u toj nevidljivoj trci. Trčiš za njegovom pažnjom, njegovim odgovorom, njegovim “da” koje nikako da dođe.
A kad ne dođe, uvjeriš sebe da moraš pokušati još. Da moraš objasniti, dokazati, podsjetiti.
Ali istina je: čovjek koji te želi, neće te zbunjivati.
Onaj koji te drži u magli, već je odlučio biti nejasan. Odlučio je igrati se, jer zna da može, da si zagrizla mamac i da si tu, spremna hvatati mrvice pažnje koje ti s vremenom dobaci.
Ti si ta koja još nije odlučila otići.
Priča: Ana i njezin “non-answer”
Ana je čekala.
Poruke su se nizale, a odgovora nije bilo.
Jednog dana je napisala: “Samo sam htjela znati gdje smo.”
I – opet ništa.
Tada je odlučila obrisati chat. Ne iz inata, nego iz mira.
Kad je prestala slati poruke, prsti su joj se osjećali lakše.
Kad je prestala čekati, svemir je napokon imao prostora da joj pošalje nešto novo.
I poslao je.
Ne njega, nego nju samu, nazad sebi.
Zašto on bježi kad ti daješ sve?
Psihologija to već dugo objašnjava: teorija vezivanja govori o našim obrascima ljubavi.
Ako imaš anksiozni stil vezivanja, često ti je bliskost sve, i strah od gubitka tjera te da se boriš više nego što treba.
Ako on ima izbjegavajući stil, onda će se povući upravo kad treba da ti se približi.
Rezultat? Ti juriš. On bježi.
Ali kad shvatiš da tvoja potreba za blizinom nije slabost nego poziv na iscjeljenje,
onda umjesto trčanja, počinješ hodati – prema sebi.
Ljubav kao polica u dućanu
Zamisli da si proizvod na polici.
Na jednoj strani oni s natpisom “popust”, “akcija”, “uzmi me odmah”.
Na drugoj, nešto rijetko. Nema reklamu. Ne nudi se svakome.
Ali ima vrijednost.
Kad si stalno dostupna, kad objašnjavaš i dokazuješ, postaješ emocionalna “akcija”.
Ali kad znaš što nosiš, tko si, koliko vrijediš, tvoja cijena više se ne raspravlja.
Nema rasprodaje za ženu koja zna što želi.
Samo “sold out” etiketa za one koji nisu znali što su imali.
Ne kažem ženama uzalud da se trebaju promatrati kao “Limited edition”, jer to svaka od nas je. Nigdje na svijetu ne postoji više osoba poput tebe. Možda to ne vidiš, možda se konstantno uspoređuješ, možda si tražiš i pronalaziš samo mane, ali mila, svemir ne griješi.
On je tvoje jamice dok se smiješ stvorio namjerno. I tvoje pjegice. I boju tvog glasa i boju očiju i način na koji nakriviš glavu kad o nečemu promišljaš. I tvoj smisao za humor.
Svemir ne poznaje slučajnosti, samo sinkronicitete. On zna gdje je tvoja osoba i zna da će tvoja osoba voljeti sve ono što ovaj sadašnji kojeg čekaš i kojem se nadaš – ne vidi i ne cijeni.
Svemir te priprema za ljubav, a ti se držiš boli.
Nije li vrijeme da pustiš?
Marija i njezin mir
Marija je jednom rekla:
„Ako želiš – javi se. Ako ne – ja idem dalje.”
Bez drame, bez objašnjenja.
I nije bilo lako. Srce joj je treslo svaku večer.
Ali znala je, dostojanstvo nema cijene, okrenuti se i otići boli kratko, a poniženje traje dugo.
I onda se dogodilo ono neobično: kad je pustila, on se javio.
Ne zato što ga je molila.
Nego zato što je tišina žene koja zna svoju vrijednost glasnija od stotinu poruka.
Marija sam ja, ali Marija je i svaka od vas. Marija si i ti, samo to još nisi spoznala.
Marija iz ove priče ima uspomenu na momka koji mi se jako sviđao ali me nije znao cijeniti, a ja nisam bila spremna pregovarati o tome tko sam i koliko vrijedim. I dok se on sjetio, ja sam već krenula dalje. U nešto ljepše i bolje.
I ti ćeš tako.
Stoik-momenat: tvoj mir kao odgovor
“Što ovisi o tebi – učini smireno.
Što ne ovisi o tebi – pusti.”
Pustiti ne znači odustati. Znači prestati vući ono što ne ide prema tebi. Kad naučiš stati, kad prestaneš objašnjavati, kad tvoj mir postane tvoj odgovor, tad počinješ živjeti iz unutarnje snage, a ne iz straha da ćeš izgubiti.
U knjizi Tama ovako sam napisala: Ako je tvoje, doći će. Ako nije, proći će.
To je baš taj Stoik-momenat. Shvaćanje da sve tvoje s lakoćom dolazi, a ono što ti nije namijenjeno ionako će proći, zaobići će te, pa zašto okušavaš uhvatiti oblake?
Često smo mi ljudi sami sebi na putu. Možda si ti upravo an tom mjestu, nasred ulice, hvataš oblake koji lete nebom i čudiš se što ti ruke stalno ostaju prazne? A kad bi se samo malo pomakla u stranu, prestala juriti iluzije, primijetila bi što ti sve život nudi. I koga.
Nekad ti je najveća ljubav pred očima sve vrijeme, ali ti ne vidiš jer ni ne tražiš, jer si sva u zvijezdama i idejama što ljubav i tko ljubav treba biti.
Kad šutiš umjesto da moliš
Nekad si pisala poruke pet puta dnevno. Zdvajala na poslu, lomeći prste dok gledaš u mobitel bez da trepneš a na radnom stolu gomilaju se papiri i obveze.
Nekad si kao u transu jurila kući, samo da preslušaš poruke na sekretarici, jer eto u nekom ludom scenariju možda je to jedini tvoj broj kojeg se sjeća, izgubio je mobitel pa ti se javio tako.
Nekad si provjeravala mailove, WhatsApp, Viber, Messenger i Instagram u istim sumanutim valovima, provjeravala storije i pratila svaki njegov virtualni trag, svaki like i svaki “bio je online prije pet minuta”.
I mučila si sebe do te mjere da si izgubila i san i apetit i vjeru u ljubav.
Ali sada znaš bolje. Danas si druga žena. Danas si mudrija.
Danas šutiš. I to je šutnja koja odzvanja.
Nije to hladnoća. To je dostojanstvo.
Kad žena nauči šutjeti tamo gdje je nekad molila, kad stane tamo gdje bi inače trčala, tada počinje nova priča.
Ne o njemu.
O njoj.
Za tebe, veliku emotivku
Ako si se pronašla u ovom tekstu možda je vrijeme da se pronađeš i u sebi.
Moje knjige Tama i Svjetlo nisu samo priče. One su tvoj put natrag prema sebi, prema onom miru koji ne ovisi o tuđem odgovoru.
Potraži ih na mom shopu ili mi piši na mail.
A ako osjećaš da je vrijeme da to stvarno promijeniš, da prestaneš trčati za onim koji ne bira tebe, i naučiš birati sebe – javi mi se za coaching.
Radimo na granicama, iscjeljivanju odnosa i povratku unutarnjeg sjaja.
Jer kad prestaneš trčati za njim, život počne trčati za tobom.
Za kraj…
Trčiš li za njim – on bježi.
Ali kad staneš, kad dišeš i kad odlučiš biti mirna, počinješ privlačiti sve ono što te vidi, što te poštuje i što te ne tjera da trčiš.
Jer žena koja zna svoju vrijednost ne trči. Ona hoda. Svojim tempom, u svom ritmu, lagano, graciozno i poletno. Ona se i raspleše putem. I zastane i promatra ptice i jesensko lišće… i popije kavu s prijateljicom. Ne preispituje se, jer zna kamo ide, koliko vrijedi, što zaslužuje i na što ne pristaje.
S pogledom prema naprijed i osmijehom koji kaže: “Ako ne znaš što imaš, that’s your loss, ja znam tko sam.”
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com
