Kad žena zna šta želi…

Ma nekad se baš zapitam da li će ti muški ikada odrasti? Ili ja zapravo tražim nemoguće? Ali interesantna je činjenica da oni obožavaju biti lovci i da jako, jako, jako vole ganjati cure koje su hard to get. A onda kad ih ulove ili izgube interes pa zapale brzinom svjetlosti, ili se preplaše odgovornosti i vezanja pa opet nekako pobjegnu nazad u svoju pećinu. Postoji to neko duboko usađeno mišljenje u muškim mozgovima da ih cure žele upecati. Na sam spomen riječi poput veza, brak, zajednički izlet, oni dobiju ospice i ispare s planete. Znači dečki dragi, ovo je tekst za vas. Sjednite, udobno se smjestite. Vrijeme je da vas zla teta M. nešto nauči. 😉

Da naravno da se većina žena jednom želi udati. Ali naglasak je na većina i jednom. To što ti je ona u nekom razgovoru spomenula da želi imati dvoje djece ili da želi malu kućicu s vrtom, ne znači da sad ove sekunde ona u glavi ima viziju vas dvoje pred oltarom ili u parku s bebačem. To samo znači da je normalna osoba koja jednoga dana želi imati svoju obitelj. Jesi li ti taj sretnik s kojim će se ona valjati po plahtama i kojem će ostatak života prati gače, e to je već drugi par cipela.

I nama je seks ponekad samo seks. Ne vežemo se samo tako.

Ponekad je trošenje s nekim, samo ispušni ventil koji je potreban tijelu. Našli ste se tu, na zadnjem sjedalu tvog auta. Htjeli ste to oboje. Čak ti je i popušila. A drugi dan kad si je zvao nije se javila. Da i? Rekla ti je da želi samo dobru ševu. Dobila je to. Možda ti se javi, a možda i ne. Možda se opet kroz tjedan ili dva nađete na zadnjem sjedalu, a možda je ovo bila “once in a lifetime” situacija i to je to. Jbg, kad smo dobile pravo glasa skužile smo da možemo biti ženstvene i zajebane, baš kao i vi.

I mi se bojimo vezanja isto kao i vi, a možda čak i više. Ulog nije mali. Svaku od nas je već jednom sjebao neki “princ charming” koji je na kraju ispao gori od žabe, tako da nam se u ništa ne srlja i ne vjerujemo vašim pustim spikama. Možda si i pašemo, možda imamo duge razgovore u kojima filozofiramo do besvijesti. Puse su baš sočne i uvijek u pravom trenu. Ti otvaraš vrata kao pravi kavalir, pridržavaš mi kaput i uvijek doneseš ruže. Želiš sa mnom nešto više. Ali jbg ako nisam spremna – nisam. Ako ne mogu otpustiti kočnice – ne mogu. Ljubav se ne forsira, a ako nema ljubavi, nema ni veze. Ulaziti u nešto samo zato što bi jednom moglo biti dobro, meni se više ne da. A ne da se ni mnogim drugim curama.

Neki baner

Više nismo klinke. Nije dovoljno da se frajer pojavi na motoru, u kožnjaku i ima taj bad boy James Dean look, pa da padnemo u nesvijest od zaljubljenosti. Jednostavno se želimo prepustiti nekome s kim bi mogle trajati u dvoje. Jednom. Možda. Opet.

Baš kako Seve kaže u onoj pjesmi: “Vidjela sam snijeg u maju, đavla u bijelom raju, ali ne i muško koje, zna trajati u dvoje. Takvi valjda više ne postoje.” Većina nas nažalost se samo pita, da li za nju postoji frajer s kojim bi trajala u dvoje? Odgovor se nameće sam.

Postoji razlika između materijala za dečka i materijala za muža.

Aha, čemu sad čuđenje? Ako vi kalkulirate mi ne bi smjele? Ima nas i s tim “felerom” u glavi. I da bezobrazne smo, ali imamo rupicu među nogama pa nam se može. Ponekad ćemo si naći frajera koji je dobar da nas posvuda voda, dobar je za pokazivanje i dobar je za seks, ali nije dobar da s njim gradimo život. Jer još uvijek on ne zna gdje mu stoje čarape i pije mlijeko iz tetrapaka kao beba. Da zna se služiti jezikom i s njim se vrišti od užitka. Ima isklesano tijelo kao Adonis, i mrak je za pokazivati ga onim kučkama s kojima smo nekad davno prijateljevale, čisto da im vadimo mast, ali nije dobar tata materijal. Nema stalnu plaću i još uvijek živi kod buraza na kauču. Jbg, tu nema budućnosti.

I mi uživamo i trošimo se s takvima, ali s vremenom odemo s nekim poštarom, advokatom ili mehaničarom. Jer želimo i trebamo više. I to je sasvim u redu. Pa što god vi mislili o tome. Nismo zbog toga sponzoruše, samo smo mudre.

Na kraju se može reći – da žena sam i kučka sam. Neka. To me naučio svaki od vas koji je glumio princa a zapravo bio crv. Zbog toga dobro gledam tko se krije iza buketa s ružama i bombonijerom. Kako mu je svezana ta kravata, da li je došao u svom Fičeku ili tatinom Golfu. Je li imao 20 kuna za dvije nesice od vanilije, ili je čekao da ja platim i 4-u (usput i posljednju) kavu za redom. Je li se iskreno smijao mojim šalama, ili je glumatao dok mu je pogled bio cijelo vrijeme među mojim sisama. Zna li pričati o ičemu osim o sebi, svojoj “obdarenosti” i tome koliko zarađuje i šta sve ima.

Možete reći da je to zlobno, ali da, neke žene znaju koliko vrijede i ne pristaju na manje. To ne znači da kod njih nema šanse neki dečko koji se vozi tramvajem i nema love za večere uz svijeće. To samo znači da želimo normalnu, zrelu, odgovornu osobu, koja čvrsto stoji na zemlji, nema ljubomorne i posesivne ispade i ne misli samo donjom glavom.

To također znači da smo samo osobe od krvi i mesa, koje isto ponekad žele samo seks i koje nemaju pojma kad i da li će se uopće udavati. I znate što? To ja apsolutno u redu, jer nijedan od vas nema pojma di je bio jučer i kamo će sutra, pa zašto da se mi vama prilagođavamo?

Life is a game boys, let’s play it, and let the best player win.

Imam pipi, ionako sam u prednosti 😉

M. Klasiček

Neki baner