Suptilno, napravljen je dio za dječake i dio za djevojčice. Kroz igru se stvorila izolacija i podjela na zadatke koje trebaju obavljati dječaci i djevojčice. Suptilno, ali vrlo podmuklo patrijarhat još jednom šalje opasnu poruku. Dječaci su ti koji trebaju sastavljati, razvrstavati, dakle smatra se da samo dječaci mogu biti izumitelji, inovatori, operateri. Zašarafi i popravi.
Smatra se da samo muškarci mogu popraviti ono što je pokvareno. Posložiti razrušeno. Oni su ti koji logički razmišljaju. Ovakva se poruka šalje danas. U 21 stoljeću. Pa zar smo tek izašli iz pećine?
Kuhaj i čisti
OŠ Draganići ima vrlo jasnu viziju ženske uloge. Podrazumijeva se da one moraju prati. čistiti. peglati, kuhati i peći. Ubacili su kreativni glagol šiti. Dakle ipak smatraju da žene smiju raditi?!
Dokle više? Dokle će patrijarhat diktirati naše rodne loge, naše slobode izražavanja, mišljenja, dokle će nas umotavati u određene kalupe iz čijih šavova ne smijemo mrdati? Dokle će stvarati sustav u kojem će svaka djevojčica koja trenira nogomet i dečko koji pleše balet biti na marginama društva?
Ovakve opasne poruke dovode do stvaranja stereotipa u najosjetljivijoj dječjoj dobi. A takvi stereotipe, kad se duboko uvuku u podsvijest, kasnije je teško iskorijeniti. Kasno je hvatati se za glavu, kada se djeca počnu međusobno vrijeđati, zadirkivati jedna druge, omalovažavati jedna druge. Kasno će biti kada dođe do vršnjačkog nasilja.
Kada mačo klinci prebiju dječaka koji spava s plišanim medvjedićem. kada djevojčice čupaju kosu onoj drugoj koja se kao muškarača ponaša. Bit će, kasno, dragi roditelji, dragi odgajatelji, dragi učitelji, dragi pedagozi, dragi psiholozi i svi oni koji ste zaduženi za odgoj naše djece, vaše budućnosti.
Rozo i plavo
Dokad ćete dječake uvjeravati da ne plaču i da su slabići svaki put kada priznaju da se boje, da se stide. da im je neugodno? Dokad ćete podgrijavati niske strasti u njima šaljući poruku da je jedino toksični maskulinitet poželjan obrazac muškog ponašanja? Dokle ćemo vjerovati da su muškarci frajeri ako varaju žene? Ima li roka trajanja ili je patrijarhat obnovljivi izvor koji nas prosvjetljava u tradicionalne, obiteljske vrijednosti??
Dokada ćete djevojčice tjerati da pognu glavu, da šute, da budu sramežljive? Zašto im ne kažete da se zauzmu za sebe, u svakoj situaciji? Kada im to kažete, možda bude manje kompleksa, manje usporedbe i manje kopiranja da se uklope u svijet Instagram fotošopiranih trolova. Možda odluče da je knjiga jednako važna kao i šminka, da je djelovanje i odgovornost jednaka zadaća svih ljudskih bića.
Jednakost
Žene je jednako ljudsko biće kao i muškarac. I to je sva filozofija i mudrost zbog kojeg su svi feministički pokreti osuđeni kao pokreti bijesnih, frustriranih žena koje se žele osvetiti muškarcima. Ma ne žele se one nikome osvetiti, ali one reagiraju kada se ovakvo nešto desi. Kada škola pošalje jasnu poruku gdje je kome mjesto i u kojem očito nema mjesta za dijalog i kompromis. Za zajedničku igru i koegzistiranje djece pod istim suncem.
U zajedničkim prostorijama za igru i učenje gdje su svi jednaki i ravnopravni, bez stereotipa, podjela. osuda Dječji svijet bi trebao biti idealan, bez suza, plača, boli i patnje. Uz obilje radosti i smijeha. Stoga nemojmo dopustiti da našu djecu kvare ovakvim ružnim porukama. Omogućimo im ravnopravno djetinjstvo.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
