Mnogim ljudima nedostaje roditeljska pažnja, ljubav i podrška. Kada postignu najveće uspjehe oni ih i dalje kritiziranju i psihički zlostavljaju. Najtužnije, od svega, što tim istim ljudima ni najveća priznanja ovog svijeta, sve pohvale neće moći nadoknaditi ljubav oca ili majke.
Neki od njih će se uvijek pitati, u čemu griješim? Zašto nisam dovoljno dobar/dobra? Što trebam učiniti da zaslužim ljubav svoga oca, svoje majke? Ili se možda pitaju jesu li dovoljno željeni? Njihovo srce krvari.
Ne možemo birati obitelj
Neki roditelji zaista nisu stvoreni da imaju djecu. Na svojoj djeci ispoljavaju svoje frustracije, ogorčenosti i sve prljave emocije. Pokušavaju uništiti duh i ljepotu svoje djece. Neki nažalost, uspiju, upropaste svoju djecu za cijeli život. I neka djeca nose traume čitav život. Neki počine samoubojstvo. Dok se neki još uvijek, bore sa sjenama i slojevima svoje boli i patnje.
No neki se ohrabre, i postanu najbolja verzija sebe. Hrabro ustraju, unatoč okrutnim komentarima i vrijeđanjima svojih roditelja. I zaista je zadivljujuće, što neki od tih ljudi postignu zavidne uspjehe.
Postanu divne i inspirativne osobe koje šire ljubav, toleranciju, empatiju. Daju emocije koje su njima bila uskraćene. Takve osobe pružaju nadu da svijet nije postao mjesto puno demona koji su izbjegli iz pakla. Oni šire anđeosku energiju, Oni će jednoga dana biti predivni roditelji i neće ponoviti greške svojih roditelja.
Što je to obitelj?
Svi ljudi koji žele imati djecu bi trebali dobro razmisliti o tome jesu li dovoljno zreli i spremni za roditeljstvo. Neki to čine zbog pritiska društva, a ne iz stvarne želje za odgajanjem novih samostalnih, voljenih i željenih bića kojima će pružiti ljubav, potporu, zaštitu. Obitelj nisu samo mama i tata, zajednica muškarca i žene u uređenom bračnom ugovoru koji imaju djecu.
Obitelj su prijatelji, ostala rodbina i svi članovi koji pomažu, podupiru i vole. Obitelj ne može biti nasilna i disfunkcionalna zajednica u kojoj članovi jedni druge zlostavljaju i ponižavaju. Nasilje ne ide u pojam ljubavi. Ljubav ne smije boljeti, Nažalost, ne možemo birati roditelje ni utjecati toliko na količinu zlostavljanja, zanemarivanja.
Doživotne traume
Sve su to bolne rane koje nam ostaju utisnute u podsvijest. Ali imamo pravo sanjati o boljem svijetu, o mirnom svijetu bez sukoba. Imamo pravo željeti takav život. Imamo pravo na svoje sigurno mjesto u kojem ćemo biti sretni, bez straha hoće li nas netko udariti, ponižavati i govoriti kako ne vrijedimo ništa. Licemjeri, prestanite rabiti žene, čedno oblačenje, moral pod krinku obrane obiteljskih vrijednosti, jer o njima ne znate ništa.
Prešućujete pedofiliju, obiteljsko nasilje, progon žena a zalažete se za pravo života. I odjednom vaš moral ugrožavaju predbračni odnosi i promiskuitet. Idite molite ispred institucija jer nam je dosta femicida i smrti izazvanih propustima sustava. Na pogrešnim mjestima i pogrešnom tehnikom branite obiteljske vrijednosti dok, zaključit ću za kraj, zapravo strahujete od gubitka patrijarhalne moći.
Napomena: Tekstovi, kolumne i članci objavljeni na portalu Amazonke.com izričiti su stav autora, te nisu nužno i stav redakcije portala.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
