Približava se kraj 2020 godine. Mnogo ljudi pred kraj svake godine rezimiraju vlastite uspjehe i promašaje, prilike i prepreke te pravi planove za Novu, u nadi da će biti svjetlija i bolja od prethodne.
Kraj godine
2020 svi žele zaboraviti, izbrisati, žele da se nikad ne ponovi. Izazvala je ogromnu paniku, strah, neizvjesnost. Donijele je nevidljivu pandemiju koja se stavila ljude na test koliko možemo izdržati i čega se sve možemo odreći. Istovremeno je otvorila nove obzore za ljude koji su sebi dopustili spoznaju bez čega mogu živjeti. Takvi ljudi su shvatili da materijalne stvari i svi užitci poput izlazaka, putovanja, izleta postali nevažni u odnosu na zdravlje. Fizičko i mentalno zdravlje.
Raspad životnog sustava
Nažalost, nekim ljudima je korona poremetila životni kompa, polomila već krhke emocije i prelila čašu strpljenja. Donijela je dodatne frustracije i utjecala da bijes, gorčina, tuga i beznađe isplivaju na površinu.
Ljudi su gubili kontrolu, svađali se, doživljavali živčane slomove, našli su se na ivici života, a neki su razmišljali o samoubojstvu. Više nego ijedna druga kriza, pandemija covida 19 je najviše testirala međuljudske odnose i granice naše strpljivosti.
Natjerala nas je da se borimo ili da odustanemo od naših obitelji, brakova, prijateljstava. Stavila je emotivni život na kocku. U ovoj velikoj krizi smo igrali ruski rulet s našim pozitivnim i negativnim osjećajima.
Korona nam je doslovce postavila pitanje hoćemo li biti empatični, solidarni i odgovorni jedni z druge ili ćemo ratovati jedni proti drugih buneći se, žaleći se dok popuštamo mračnim emocijama i jedni druge okrivljujemo i cinkamo.
Mi biramo
Naši osobni izbori će utjecati na iduću godinu i našu individualnu i kolektivnu budućnost. Odnos prema drugim ljudima će biti ključan za našu dobrobit. Sve što smo dosad uzimali zdravo za gotovo i sve što nismo znali cijeniti i poštovat će doći na naplatu.
Nije najvažnije da kriza prođe i da nastavimo živjeti starim životima i da ostanemo robovi hedonističkih navika. Važno je da spoznamo ljude oko sebe, koliko nam znače.
Važno je da ispravimo greške u prošlosti, poboljšamo neke odnose, da imamo više vremena za obitelj i prijatelja. Ne smijemo dopustiti da socijalna distanca znači i emotivnu distancu od naših najbližih. Zajedništvo, solidarnost i empatija su lijek sa sve emotivne rane koje je pogoršala pandemija korone.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.