Uhvatim oblak okom celim
u rano jutro ispod kapka,
pa lenjo podignem nogu,
pa čekam da dodje mi želja.
Kako da ustanem?
Kako kad te nema?
Korakom stupim u sivi dan,
sečem obrazom zimski mraz,
prsti mi modri vire iz rukava kaputa.
Zagledam se u vrh svoje čizme,
ostaci blata odnekud su tu.
Kako da sagnem se baš sad?
kako kad te nema?
Gledam u prazan prostor izmedju sebe i ekrana.
Negde se tu nalazi radni dan,
ali je daleko ko od mene do Himalaja
sve je za juče,
a moje juče previše je jasno
kako da danas pretvorim u sutra,
a sutra u novi dan.
Kako kad te nema?
I opet čekam da mrak oduzme i ovom danu
oblik i glas,
čekam da telo oduzme umu snagu
i opet čekam i čekam da noga dobije zelju
da pokrene telo,
da natera um da ode u san,
al kako kad je danas još juče
i kako kad juče si bio,
a danas te nema.
Ivana Aleksov
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!