Ljeto uvijek nosi poseban ritam – sunce, gužve, more, koncerti, druženja, pozivi koji se nižu jedan za drugim. U toj bujici događanja lako se pojavi pritisak: moram biti svugdje, sve vidjeti, ništa ne propustiti. I onda, iako duboko u sebi osjećamo da nam treba mir, kažemo “da” planovima koji nas iscrpljuju. Na kraju, skrivamo vlastiti umor iza sunčanih naočala i pristojnih osmijeha.
Granice kao čin ljubavi
Reći “ne” nije odbacivanje ljudi, nego izbor za sebe. To nije sebičnost, nego znak emocionalne zrelosti. Jednostavne rečenice poput:
- “Večeras ostajem doma, treba mi tišina.”
- “Osjećam se iscrpljeno, odmorit ću se.”
– nisu hladne niti grube. To su rečenice koje poštuju vaše potrebe jednako kao što poštujete druge.
Grižnja savjesti koju često osjećamo nakon odbijanja zapravo nije naš pravi unutarnji glas. To je naučeni refleks – uvjerenje da stalno moramo biti dostupni i potvrđivati odnose kroz prisutnost. No istina je drugačija: prava prijateljstva podnose “ne”. Ljudi koji vas vole, razumjet će i vaše granice.
Ostati doma – i ne propustiti ništa
I što se dogodi kada ipak ostanete doma?
Odjednom otkrijete luksuz jednostavnosti: rashlađena lubenica, knjiga koja čeka na polici, film na “to watch” listi ili tišina koja vam napokon dopušta da dišete. U trenutku kada pustite sve “moram”, shvatite da je biti sam sa sobom ponekad najveće zadovoljstvo.
Svijet će uvijek tražiti da budete dio nečega – društva, ritma, događanja. No najveći mali bunt je izabrati biti dio sebe. Ne propuštate ništa istinski važno ako kažete “ne” jednoj večeri, jednom izletu ili koncertu. Jer dok drugi jure ljeto uhvatiti izvana, vi ga možete uhvatiti iznutra – i to je vrijedan dar koji samo vi sebi možete dati.
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.
