Kako srušiti stereotipe o osobama sa suicidalnim mislima?

Psiholozi navode da je samoubojstvo drugi najčešći uzrok smrti mladih u dobi od 10 do 24 godine. Gotovo petina mladih koji u toj dobi izgube život počine samoubojstvo. Samoubojstvo je trajno „rješenje“ za problem koji je samo privremen. Potrebno je dati sebi dovoljno vremena kako bi došlo do promjena i kako bi se bol smanjila i problem riješio. Samoubojstvo je krajnji čin u kojoj je osoba pokazala svoju najdublju krhkost, bespomoćnost i očaj.

Za nju ili njega u tom trenutku nema bilo izlaza. Mrak je pao na oči i došao je kraj. Neki su u tome pronašli spas jer im se njihov život činio pretežak za odnijeti. Nisu željeli biti na teret sebi i drugima.

Nekima je okidač bila neizlječiva bolest, neki nisu mogli podnijeti fizičko i psihičko nasilje u obitelji, neki su izgubili imovinu i ušli u dugove, neki su sebi oduzeli život zbog razvoda ili prekida. Ne možemo ni zamisliti kakvu bol su osjećali kada su odlučili kazniti sami sebe.

Nemojmo osuđivati ljude koji su sebi oduzeli život.

Nemojmo stavljati stigme na njih, Pogrešno je nazivati ih luđacima, kukavicama, psihopatima koji se nisu mogli suočiti s problemima. Možda nisu imali dovoljno povjerenja da priznaju svoju patnju. Svoju tugu su držali u nutrini sve do konačne eskalacije. Neki su se osjećali teretom za svoju obitelj i prijatelje.

Postoji mnogo razloga. Poenta je da ne osuđujemo te osobe, nego da otvoreno porazgovaramo o mentalnom zdravlju i poteškoćama koje muče vas i vaše bliske ljude. Suicidalne osobe u većini situacija nisu psihički poremećene.

Neki baner

One su ponekad depresivne, beznadne i ne vide nikakav način izlaska iz situacije u kojoj se nalaze pa im se suicid čini kao jedino moguće rješenje vlastitih problema.

Ne ignorirajmo vapaj u pomoć!

Psiholozi kažu da postoje osobe koje govore o samoubojstvu u kontekstu kako im je veoma teško, kako ne mogu izdržati pritisak, kako smatraju da je smrt jedino rješenje. Suicidalne osoba obično daje mnoge znakove upozorenja (česti razgovori o samoubojstvu, česte misli o krivnji i samooptuživanje, sklonost samoozljeđivanju, poklanjanje dragih stvari, pozdravljanje na neuobičajen način, povećana uporaba sredstava ovisnosti, gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti i dr.).

Njihove izjave ne smijemo uzeti zdravo za gotovo, nego trebamo razgovarati s njima i pomoći im koliko možemo. Naša dužnost je da im preporučimo stručnu pomoć.

Nažalost, postoje osobe koje šute i svoju bol nose u sebi, po njihovu ponašanju se čini da je sve u redu. Takve osobe se boje da će netko narušiti njihove planove. Nažalost, mnogo samoubojstava je nemoguće spriječiti jer su te osobe kupile lijekove, oružje i isplanirale mjesto i dan završetka svog života.

Nitko vas ne može zamijeniti!

Za sve vas koji se trenutno nalazite u teškoj situaciji, pokušajte izbjegavati samoću, nemojte tugu utapati u alkoholu i ostalim opojnim sredstvima, nemojte razmišljati o negativnim stvarima.

Umjesto toga pokušajte bijes i gorčinu izbaciti u tjelovježbi, trčanju ili borilačkim vještinama, vičite na svoj jastuk, plačite naglas i izbacite sve emotivne toksine koji vas tjeraju da sebi naudite. Obvezno se obratite psiholozima i psihijatrima.

Napravite sigurnosni plan u slučaju želje za suicidom. Taj plan može sadržavati kontakte važnih osoba kojima se možete obratiti za pomoć, kao što su neki od članova obitelji, liječnik, telefonske linije za pomoć i slično. Napišite sastav o svijetu u kojem vas ne bi bilo, zamislite kome biste najviše nedostajali, u kojim životnim segmentima je vaša sposobnost nezamjenjiva, u čemu ste najbolji i zbog čega vas ljudi cijene i poštuju. Sve ove sitnice će vam pomoći da nastavite živjeti

Neki baner