Kasno je…

U glavi su mi samo stihovi, previše slaba da bih ti išta pisala, previše da bih ikoga osuđivala. Pišem ti… Čitaj ako me se ikada prisjetiš…

Kada bih imala najljepši ružičnjak,
kad bih posjedovala zvijezde,
kad bih mogla bilo što.
I imala svemoguću moć,
poželjela bih samo jedno,
čuti ti korak, a opet znam,
više nikad nećeš doć.
I neću ti čuti glas,
i neću ti vidjeti lice.
I nikada više te tvoje ruke
neće se oko mene sviti,
kao što gnijezda sviju ptice.
Ostat ćeš uspomena, u meni živa.
Vatra što plamti istim sjajem.
Ostat ćeš ljubav iako ne voliš više
iako ne shvaća nitko, zašto se dajem.
Kada bih imala najljepši ružičnjak,
kad bih posjedovala zvijezde,
kada bih mogla bilo što,
ja bih samo poželjela tren s tobom.
Jedan tren.
Al’ znam kasno je za to…

To be continued…

Neki baner