Kriva sam!

Petak je, 23 sata i 38 minuta, a ja tek započela pisati tekst koji sam trebala poslati danas tokom dana.
Plan je bio da vam dio po dio ispisujem priču o svojoj ‘velikoj’ ljubavi, ali nažalost ne mogu. #plan_propao
Pisat ću vam, ali ne na način kao prije, mrvicu drugačije.
Sve u svemu, ova moja ljubav nije doživjela “happy end” iako sam ja bila uvjerena da ćemo tamo u dalekoj budućnosti smijati se našim doživljajima iz prošlosti ali (da prostiš) jebi ga, ‘pukla tikva’…
Tko je kriv?  – ja sam kriva!
Kriva sam, jer sam mu vjerovala i kada su mi svi govorili da je nevjeram. Kriva sam, jer sam sve napustila kako bi mu bila blizu, kako bi opstali, kako bi se učvrstili. Kriva sam, što sam se kao luda borila svom snagom za nas i u vrijeme kada nije bilo smisla se boriti, kada nije ni zaslužio da prstom mrdnem za njega, ja sam se borila.
Borila sam se jer sam mislila da se za nas vrijedi boriti. Borila sam se jer sam mislila da ćemo u starosti jedno drugome brojati koliko nam je zubi ostalo u glavi i s kojeg mjesta na toj istoj glavi fali više kose.
penguins-157418_640
Znaš, kriva sam sto sam mu dala sebe, a on nije kurcem mrdnuo za nas (ma zapravo, jedino je s njim i mrdao)!
Kriva sam, jer sam mu prelazila preko svakog sranja, preko svake uvrede, preko svakog nedolaska, preko svakog odlaska!! Jesam, kriva sam! (Čitaj: ‘Glupa sam!’)
Nitko drugi mi nije kriv…
Ni more mi nije krivo!
Ni on nije kriv! #Moš_mislit
Monolog:
– “Glupačo glupa, koja si glupača glupa, glupa si! Šta ti misliš? Misliš da mu je zanimljivo što zna da si uvijek tu? Misliš da mu je zanimljivo što si mu u svemu ugađala? Ma šta si ti mislila??? Mislila si ako mu opraštaš da će te više cijeniti, poštovati? Kaj ne? Jel’ ti u glavi postoji ono što se naziva mozak ili je samo promaja? Ha? Trgni se budalo!”
Neka, tako mi i treba!
Dok sam ja radije ostajala u krevetu vikendom i izbjegavala svaki mogući poziv na izlazak sa društvom, (misleći da on spava – tak’ sam si ja to pravdala u glavi, to njegovo neodgovaranje) on je za to vrijeme (da prostiš opet) guzio drugu!
Što da strahuje, kada zna da ću ja uvijek biti tu? On zna da mi mogu reći što hoće protiv njega i da ću ja opet vjerovati njemu…može mu biti! Samo guzi frajeru! To!!
Rekao mi je u par navrata da me voli #u_oči_me_gledajući , a sada mi se povraća na te riječi jer su laž! Povraća mi se na svaki njegov dodir, na svaki njegov osmjeh, na svaku njegovu riječ…!!
Sve mi je bilo posebno, svaki sekund s njim, bilo uživo, bilo preko poruka ili poziva – sve je bilo posebno! Kada ga dugo ne bi vidjela, na svaku našu pjesmu sam plakala. Plakala sam i kada smo se razišli, a sada se smijem, jer u svakom stihu vidim laž i odraz patološkog lažljivca kojemu je samo stalo do toga da isprazni kitu – pa gdje god i u kojoj god i na kojoj god! Fuj!!!!!
Bila sam loše. Bila sam slomljena. Bila sam prestala pušiti, pa sam od tada popušila cijelu tvornicu cigara da sam u jednom trenutku pomislila da ću umrijeti. Sada sam opet prestala.
Sada ću vam napisati svoje dnevne obroke od kada smo se razišli…
Doručak:
Ustati, napraviti kavu, zapaliti cigaru, zapaliti cigaru, isplakati se, napraviti kavu, zapaliti cigaru, isplakati se…
Ručak:
Dupla kava, cigara, kava, cigara, plač, cigara, cigara, cigara, krivljavina…
Večera: (na balkonu)
Cigara, cigara, suze, cigara, cigara – nestalo cigara, plač…(spavanje)
Monolog:
– “Cilj ti je da se ubiješ? Zbog koga? Zbog konja koji te nije zaslužio 1%?
Odmah da si se umila, obrisala suze, jel me čuješ?
Ima još muškaraca – muškaraca koji zaslužuju da se nazivaju muškarcima, a ti ne plači više zbog papka koji se nije udostojao reći ti ‘Oprosti!’! Dok ti tu plačeš on nju guzi i već je davno zaboravio na tebe! E tako, sad diši, nasmješi se i popi’ jednu! Nazdravi si jer si čovjek, netko tko vrijedi! Upamti, zaslužuješ najbolje, i nekoga kome ćeš samo ti biti dovoljna, a ti takva, biti ćeš, samo nastoj da izbjegavaš majmune i sve će biti ok!”
Sada sam dobro, ide na bolje…
Imam nekoga za druženje, nekoga tko već 4 večeri od 20:00 – 22:30 sjedi samnom na balkonu i nasmijava me. Upoznala sam ga tako što sam se prije neki dan skoro zabila skuterom u njega. Živi dva kilometra od mene, iz iste smo države i privlačan je. Valjda je prvi momak nakon dužeg vremena kojeg gledam nekim drugim očima, ili mi je samo dobro došao u ovim trenutcima? (saznat ćemo uskoro…)
U svakom slučaju, postigao je da prestanem plakati i žaliti za “frajerom” koji sjedi na dvije, tri, pet il’ tko zna koliko još stolica ponavljajući i radeći svakoj od njih isto. One misle da su mu posebne, a zapravo su mu za (doslovce) kurac!
Eto, ja sam kriva za sve!
Divlji Anđeo
Neki baner