Mila, oluja se sprema
A vrata još zaključana nisu
Nit’ prozori daskama drvenim
U mrak pokovani
Naša kuća krovište nema
Ni tavane, ni podrum
Ni cigleni zid
Kroz šupalj plafon zurimo nebesa
Diveći se nadolazećoj sili.
Zakovani, nepomični
Ništa ne činimo
A vjetar nam odnosi dah
I kiše nam šamaraju čela
I krošnje se naše plitkoga korjena
Bespomoćno po ledini tegle
Pa se za čas k’o krpeni zmajevi
Okretno dižu u olujno nebo,
I u nepovrat odlaze.
Naša golet ostaje pusta
Pada noć i zalud
Dozivanje u mraku.
Svako se u svom kutku
Smrzava sam.
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!