Ljubav je strah. Ljubav je bol. Ljubav je divna. Ljubav je energija, snaga, eliksir, peti element…
Ništa mi ne treba više od ljubavi. Ništa mi ne pada teže od ljubavi.
Da, ljubav je teška kao olovo i strašna kao uragan.
Ljubav me drži u stalnom stanju napetosti. Stvara mi brige od kojih ne spavam, od kojih nekad plitko dišem, od kojih mozak prijeti eksplozijom dok stvara lude scenarije potaknute brigom i strahom.
Znam da sam od onih koji previše brinu. I trebala bih opuštenije, trebala bih se znati tješiti sudbinom i što bude bit će.
Ne znam to. Znam samo brinuti. Pa brinem.
Ponekad pomislim bilo bi divno nikoga ne voljeti, ni o kome ne brinuti. Grozna misao, znam, sebična i grozna. Ali, to je samo misao nastala iz pretjerane brige i straha. Kao što je bila i ona Otkud mi hrabrosti da imam djecu, toliko brige, straha, ne znam ja ovo, ne mogu, nisam dorasla tom zadatku, oni će posljedično biti loši ljudi…
Nije to nikad bio manjak samopouzdanja koliko višak brige.
Brinem. I brinem. Ta šačica duša koje volim, ta škrinja s blagom, te zvijezde moga neba, ta vatra, voda, zemlja, zrak…
Kakvi će biti nalazi? Je li sretno stigla? Boli li ga? Može li ona to? Kako je? Hoće li mi reći ako me treba? Jesam li trebala učiniti ovo, jesam li trebala reći ono, jesam li mogla naslutiti, spriječiti, preuzeti na sebe…? Mogu li pomoći, činim li premalo, činim li previše, mogu li biti bolja, jača, pametnija? Mogu li naći način da moja ljubav sve popravi i sačuva?
Ljubav je strah?
Ljubav je strah. Strah od gubitka, od nemoći, od toga što ne mogu poljubiti da prođe. Strah od spoznaje da mi ruke nisu dovoljno velike i snažne da zaklone od vjetra, od udarca, od kiše, od prejakog sunca, od…
Vrtimo se u začaranom krugu sve moje ljubavi i ja. Hranimo se i jedemo. Letimo i padamo. Postojimo, trajemo, dobro je, sretni smo. Jer, pored svih briga i svih tih strahova, uz sve težine i dubine, sve oluje-mi svijetlimo.
Nebo ljubavi je uvijek okupano suncem. Uvijek je posuto zvijezdama, a svaka zvijezda jedna želja…
Ljubav je teška i divna. Briga i strah kojima sam spremna dozvoliti da me muče zauvijek jer vrijede. Vrijede svakog trenutka, nagrađuju i opijaju svakim osmijehom, svakim Sretno sam stigla, Dobro sam, Samo da se javim, I ja tebe, Tu sam, Položila sam, Uspio sam, Stvorit ću ti svemir… Nagrađuju i usrećuju svakim Nalazi su mi dobri! Posebno tim…
Čine srce punim, Čine dušu dušom. I sunce su i nebo su i sve zvijezde, a svaka zvijezda…
Čine život životom.
Književnica Nura Bazdulj Hubijar je to rekla jednostavno i divno – “Ljubav je sihirbaz, babo.”
Volim.
*Napomena: Sihirbaz znači čarobnjak
#BLOG piše Vjetar je Sretan
