Ljubav ne poznaje godine, deviza je koje sam se držala svih svojih skoro pa četrdeset. Kao, kakve ima veze ako su on ili ona stariji od onog drugog, bitno je da se oni vole. Pogledajte samo Michaela Douglasa i Catherine Zeta Jones, Harrisona Forda i Calistu Flockheart ili Hugha Jackmana i Deborah Lee Furness – baš su divni, krasni i zaljubljeni.
Mhm. Možda samo nismo razmišljali o bočicama Viagre na noćnom ormariću ili o orošavanju vagine svakih mjesec dana. Ali opet. To je Hollywood, pa se nekako to prihvati, tamo je ionako malo tko normalan. A i kod Hugha Jackmana bi većina nas napravila iznimku. Godinica tu ili tamo, ne smeta.
Šalu na stranu, ali kad vas sa internetskih portala zaskoči prijelomna vijest o sretno zaljubljenom paru iz susjedne nam Srbije, u kojem je dotični čak 53 godine stariji od mlađahnog djevojčurka, nekako vas prođu žmarci. Ne oni romantični, nego onakvi kakve osjetite kad ugazite u nešto ružno ili nađete dlaku u hrani.
Gospon Milojku su 74 godine, idealne za dokone ćakule s prijateljima, opušteno sjedenje u dvorištu ili možda rekreativno bavljenje nekim sportom, poput boćanja ili igranja šaha. Na krilu drži unučiće kojima priča bajke, a oni ga razdragano slušaju. Pjevaju mu djeda sretan ti rođendan i poklanjaju pribor za pecanje. Puše svjećice na torti bez previše masnoća, a obitelj ushićeno plješće. Ptice cvrkuću i idila je potpuna.
Ali ne.
Milojku se u krilu gnijezdi njegova 23-godišnja djevojka, a on pred kamerama daje izjave kako najviše voli odostraga dok ju lupka po guzi. Sjetno žali za dragom mu misionarskom pozom koju, eto, ne može upražnjavati, jer mu to bypass ne dozvoljava. A baš se poželio malo misionarstva.
Srećom, pa sam bila natašte dok sam to čitala.
Nabio je Milojko sunčane naočale na nos, obukao modernu duksericu i nabacio casual pozu. Govori tiho da mu gebis ne izleti, a njegova odabranica, Milijana joj je ime, povremeno ga ovlaš ljubi, priča o vjenčanici i čoporu divlje djece koju mu planira roditi. Dao Bog života i zdravlja, jel’te.
Slikaju se u lascivnim pozama, a on se naginje nad nju simulirajući strastveni klinč, dok u sebi misli hoće li ga ukliještiti u križima ako predugo ostane u tom položaju. Pridržava se za Milijanu i za stol. Mučno za gledati.
Srećom, nema konkurencije. Milijana nikako ne voli mlađe muškarce. Družila se uvijek s bakinim vršnjacima, a prvi put je intimna bila u 15-toj sa oženjenim muškarcem od 53. Roditelji su sigurno pucali od ponosa dok je ta bujica gadarija (i potencijalno kažnjivih djela) izlazila iz usta inače čak simpatične i zgodne mlade djevojke.
Anyway, ne brine se ona što će tko reći, kaže. Milojko je obožava i kao mladić je u krevetu. Kad se konačno uspije popeti na njega. I onda je, kad se malo povrati od uspinjanja i priprema, kao Aladinovu lampu samo pomazi po trbuhu, i ona odmah poželi seks. Prevrne se na trbuh, pa kud koji mili moji. Zna Milojko znanje – dobra tehnika predigre osnova je urednog seksualnog života. Još kad je minimalno naporna i invazivna kao ova, divotica.
Kako to već obično biva, Milojko i Milijana su ušli u poznati srpski reality show „Parovi“, svojevrsni miks suvremene Sodome i Gomore i zabave za široke mase i najavili seks pred kamerama sa nadom da će rezultirati potomstvom. Pa kad su već tamo da, osim njezinog trbuha, odmah podebljaju i novčanik. Treba te silne pelene kupovati. Sad, kome će prije trebati, o tom potom.
Ljubav ne poznaje godine?
Možda, ako je ta razlika zdrava i prihvatljiva. I koliko god mi sad raspravljali o tome što bi se smatralo zdravim i prihvatljivim, mislim kako bi se svi složili da razlika od 53 godine to nije. Deset, možda dvadeset? Ali pola stoljeća? Svakom životnom razdoblju pripada nešto samo njemu svojstveno. I nikada u 74-toj nećeš izgledati kao da ti je 54, ako se ponašaš kao da imaš 34. Postat ćeš karikatura samoga sebe, predmet posprdnih komentara, a mlađahna suputnica će još mnogo puta u životu promijeniti mišljenja i afinitete.
Oscar Wilde je jednim rekao da muškarci uvijek žele biti prva ljubav žene, dok one uvijek žele biti posljednja ljubav muškarca. Neki to izgleda shvate previše doslovno. I eto problema.
Nemojte što zamjeriti, dragi moji čitatelji. Volite se i dalje do beskraja, jer ljubav je uvijek lijepa.
No, ne mora baš uvijek biti i slijepa.
Netko je jednom rekao kako i optimist i pesimist žive neusklađeni sa stvarnošću, ali je optimist barem sretan.
Pa… To bih bila ja. Sretno neusklađena sa stvarnošću; mislim srcem, a glavom idem samo kroz zidove. Teški idealist.
Volim poeziju. Priče sa happy endom. Ciklame. Kasno ljeto. Volim ljude koji se ne boje osjećati, koji u preprekama vide izazove i koji su dosljedni u svemu što čine. Dogodi se da pronađem one posve suprotne, pa se malo ljutim i jako razočaram. Tada pišem. Pišem dok god iz mene ne isteku ta ljutita slova i razočarane riječi. I svemir je, barem nakratko, opet u ravnoteži.
Neka vas ne zavara poneko zrnce gorčine, par kapi sarkazma, koja tamna nijansa tuge. Utopi se sve to u ljubavi i strasti koju još imam za ovo kaotično, nemirno mjesto koje zovemo život.
