Ljubomora…

Beskrajno more ljubomore, bijesno i duboko
Raljama me svojim proždire!
Sladi se mojom slabošću,
Prinosi me na dar svom gospodaru…
Na oštru hrid, pred dvore tvoje tijelo mi polaže
K’o na žrtvenik Svesilnom!
Prilaziš mi…
Gledam te tupo, pogledom beživotnim.
Od očiju tvojih gubim dah!
Strašan je oganj što plavetnilom tim vlada!
Uzimaš me grubo!
Osjećam nemoć…
Vrisak propara moju nutrinu, nečujno nestaje niz usne…
Kamo da bježim?
Kud da nestanem?
Znam, ljubomorom svojom vođen ti ćeš me pronaći…
Ko’ ptica polomljenih krila,
U tvom zlatnom kavezu beživotmo ležim…
I srce od tuge kuca sve tiše i tiše…
Usred labirinta: ti, ja i ona – ljubomora…
Izlaz ne postoji…

Đurđica Runtas

[email protected]

Iz zbirke “Uzaludan bijeg” 2014. by Đ.R.

Neki baner
Neki baner