Ljudskost…

businessman-598033_960_720

Nije nesvakidašnje ali opet strano. Valjda jer je od ljudi za koje misliš da nikad neće nešto takvo uraditi. Ili da nisu takva vrsta.
Da nisu tako učeni, da se s njima na takav način nije radilo…
Tijekom skoro trideset godina života upoznaš razne profile ljudi, kako u privatnom tako i poslovnom svijetu. I svi se u gram razlikuju.

Neko više dobar, neko manje, ali sve je to u gram. Bilo do tada. I odjednom drastična promjena.
Prvo ti Uzvišeni otvori puteve koji vode do nekog, tada samo normalnog posla, a nakon toga te počasti osobom koja po svemu sudeći nije s ove planete.

I hvala Mu na tome.

U poslovnom svijetu dobiješ nadređenog koji je uvijek ispred svih, s velikim zacrtanim ciljevima, pun energije da izgradi jedan veliki dom pun nesebičnosti, pun ljubavi i poštovanja, i u svemu tome jedinstven u svakom smislu. Dobiješ prijatelja, brata kojeg nemaš, savjetnika, rame za plakanje, borca…
Riječi za njega ima do beskonačnosti.

Neki baner

Da, i takvi šefovi postoje. I takvi ljudi postoje. I takva ljudska dobrota postoji.

Tijekom godine našeg zajedničkog rada kolektivno smo naučili puno toga. Oni koji nisu željeli da se ‘nameću’ su dosta toga propustili, ali svoje životne vidike ipak znatno proširili. Nikome nije škodilo, a većinu je dosta unaprijedilo. U mom slučaju, mogla sam puno više.
Mogla sam pokupiti onaj kajmak s vrha, onaj prvi sloj koji je najslađi, te proširiti znanje i vještine dok je još pored nas.
Mogla sam više vremena sjediti u kancelariji i slušati istinskog prijatelja kako ostale kolege podučava i sprema za sljedeće izazove. Mogla sam ne biti ograničena te učiti puno više o onome što tada nije bilo u opisu mojih poslova, kako bih kada ga više ne bude pored nas imala keca u rukavu.

Eh…

Put putuje, sa sobom nosi kofere. I ono malo ljubavi i prijateljstva koje mu pružismo, i ono malo podrške koju mu dadosmo. Put putuje, da nekom drugom bezuvjetno daje svoje znanje i izgrađuje ga kao jednu jaku ličnost.

Ostali su nam ljudi, a ništa ljudsko u njima. Ostali oni koji rade jer moraju, koji odlaze jer žele a smiju se iako ne žele. Ostalo nam sve a bez njega je to sve ništa. Ostade i onaj na vrhu i onaj na dnu. I onaj koji nije dobio trud i ulaganje od njega, i onaj tko je dobio sve. I oni postali isti.
Nezahvalno. Neljudski. Nesvakidašnje.
Ali, ostade jedna ali vrijedna, moja Herka, rame uz rame sa mnom.
Suza uz suzu. Osmijeh uz osmijeh.
Čovjek uz čovjeka.

Od početka do kraja.

Malena

Neki baner
No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.