Mantra za 2021: Prihvati (se), oprosti (si), nastavi dalje (bolje, jače, pametnije)

Ljudi moji, došli smo do kraja ove lude godine. Svaka nam čast.

Nadam se da ste se za ove blagdane dobro odmorili, najeli, napili, što god. Još doček i to je to, vraćamo se u realnost.

Hoće li 2021. biti bolja? Ili će biti nastavak 2020.? Ne znam. Nisam pametna. Ove smo godine stvarno naučili da postoje stvari koje nikako ne možemo predvidjeti ili utjecati na njih. Zato bi bilo glupo planirati i donositi novogodišnje odluke.

Ali… Mislim da je 2020. bila dobra prilika za jedan veliki reset, povratak na tvorničke postavke. Mislim da smo dobili zaista dobru priliku krenuti ispočetka i okrenuti stranicu. Svijet je stao i krenut će ponovno prije ili kasnije, a kad se to dogodi… Imamo priliku sami odlučiti kojim ćemo smjerom zakoračiti.

I dok čekamo taj trenutak, možemo pripremiti nove temelje, napisati novu skriptu, odabrati novu mantru.

Možemo odlučiti da ćemo prihvaćati više. I druge i sebe. Pogotovo sebe.

Možemo odlučiti da ćemo se više truditi shvatiti drugu stranu, da nećemo donositi nagle zaključke, da nećemo osuđivati i da nećemo biti kreteni prema onima koji su drugačijih od nas samih, drugačijih razmišljanja i drugačijih principa. Jer ove godine definitivno jesmo bili kreteni. Još više nego prethodnih godina.

Možemo pokušati biti blaži prema sebi. Nije smak svijeta sve što se čini smakom svijeta. Nismo krivi ako nekom ne pašemo, ako ne može shvatiti naša razmišljanja i principe. Ne čini to naša razmišljanja krivima ili lošima. Što je uopće krivo, a što ispravno? Linija je tanka i zamagljena.

Nismo manje vrijedni ako pogriješimo, ako ne znamo ili ako nam se ponekad nešto jednostavno ne da. Nismo manje vrijedni ako smo ponekad teški za podnijeti, s manama i nesigurnostima koje nismo sami birali.

Moramo si znati oprostiti te mane i nesigurnosti, pogreške i padove. Moramo naučiti da je sve to tu da bi nas ojačalo i opametilo, naučilo nas ljubavi i približilo sebi samima.

Kažu da je najduži put onaj koji vodi od mozga do srca. Ili obrnuto. Srce mnogo puta točno zna što nam treba, ali mu mozak ne vjeruje. Isto tako, srce je mnogo puta glupo i iracionalno, ali je mozgu teško uvjeriti ga u suprotno. Upravo nam pogreške i iskustvo pomažu da se njih dvoje usklade, ili da barem naučimo kojeg treba slušati u kojem trenutku.

Zato si moramo znati oprostiti. Jer da smo znali bolje, napravili bismo bolje. U nekom trenutku nismo znali, ali sad znamo, ili ćemo tek znati. To je u redu.

Moramo naučiti opraštati i drugima. I oni bi napravili bolje da su znali bolje. Možda i ne bi, ali ljutnja je najveći teret kojeg možemo nositi sa sobom. Ljutnja je najveći ubojica našeg unutarnjeg mira, a on je neprocjenjiv.

Zato oprosti. Ne moraš se družiti ili održavati kontakt s osobama koje su te povrijedile, ali oprosti. Budi bolji čovjek i nastavi dalje lakšim korakom.

Nastavi dalje – bolje, jače i pametnije.

Nikad neću zaboraviti jedan poveći zimski party. Bila sam u organizaciji i bilo mi je malo dosta svega, i obaveza i ljudi, pa sam se otišla skrivati u garderobu. Došla se skrivati još jedna žena. Upoznale smo se taj isti dan, ali svejedno smo se jedna drugoj odlučile jadati o svemu živome. Nisam je vidjela od tad, ali još se sjećam kako mi je rekla – „Ne brini, od ovoga možeš samo prema boljem.“

I nakon toga sam zaista išla samo prema boljem.

Zato ja sad tebi kažem – možeš samo prema boljem.

Već si danas pametnija nego što si bila jučer, a kamo li prije godinu, dvije ili deset. Zamisli samo gdje ćeš biti dogodine, koliko ćeš tek tad životnog iskustva imati. Zamisli koliko će se toga promijeniti i koliko ćeš toga postići.

Zato ne odustaj. Nastavi dalje i bolja vremena će doći, prije ili kasnije. Nešto će ispasti prema planu, nešto van plana, ali sve će biti upravo tako kako treba biti… Bili mi toga svjesni ili ne.