Marija Pavković Baković je svestrana književnica, novinarka, profesorica hrvatskog i engleskog jezika i književnosti. Od djetinjstva je voljela izražavanje kroz pisanu riječ, a posljednjih nekoliko godina se ozbiljnije posvetila književnosti. Marija je aktivna u kulturnim djelatnostima stoga je često angažirana u raznim kulturno-umjetničkim programima. Početkom svibnja, 2021. objavila je zbirku pjesama Čekanja.
Uz to, njezini stručni radovi su objavljeni na brojnim uglednim portalima i časopisima. Sudjelovala je u projektima i aktivnostima raznih kulturno-umjetničkih institucija na ovim područjima, a prva knjiga je doživila snažan odjek na književnoj sceni.
Marija, možete li nam opisati sam proces stvaranja knjige, koliko je to trajalo i što ili tko vam je pružao najviše inspiracije za vašu knjigu? Dobili ste i nekoliko nagrada u kratkom vremenskom razdoblju…
Kao što ste i rekli u pitanju, bio je to proces. Prvenstveno proces sazrijevanja, kako osobnog tako i književnog kroz čitanje, afirmaciju u kulturno-umjetničkom životu književnih ili općenito kreativnih organizacija, suradnje s akademskim profesorima, kolegama, proces postupnog objavljivanja radova u književnim časopisima, portalima i zbornicima. Nagrade su također motivirale, ali i obvezale na konstantni kritički pristup prethodnomu i nastojanje na iznjedrivanju boljeg. Inspirirala me prošlost koja ne izlazi iz sadašnjosti, koja nas oblikuje i čini ljudima; slabima. Inspirirale su me ruševine u kojima spavaju životi koje želimo živjeti, gradovi u čijim sokacima su urezane stope ljudi koje volimo, knjige koje nismo stigli razumjeti.
Kome ste posvetili knjigu?
Posvetila sam je svakom trenutku u kojemu je živjela koliko lijepa, toliko i bolna neizvjesnost iščekivanja realizacije željenog, a nemogućeg.
Tko vam je najveća podrška tijekom pisanja?
Moja obitelj mi je najveća podrška i moji prijatelji. Oni su se veselili nekim uspjesima više od mene same i vjerovali su da će se i dio mene ukoričiti i valorizirati.
Od kada se bavite pisanjem, koji su vam najdraži žanrovi i koliko često otputujete u svijet mašte i tišine da biste sročili svoje emocije i osjećaje?
Oduvijek sam voljela pisati, međutim, ozbiljnije se bavim pisanjem tek zadnjih godina. Što se tiče svijeta mašte, tomu bih pridodala i svijet nostalgije. Često otputujem u takve predjele sebe, oni su neodjeljivi od mene, a tišina… Tišina može biti prisutna i plodonosna i u najbučnijim momentima života. Poezija i drama su mi trenutno najaktualniji žanrovi.
Je li teško postati autentična spisateljica u vremenu kada tržište diktira trendove i koliko to usmjerava vašu karijeru?
Jest, aktualni su s jedne strane klišeizirani tekstovi bez ikakvog umjetničkog postupka, a s druge strane, tematski trendovi koje smatram vrlo diskutabilnima. Ne vodim se time, iako bi pisanje o danas „važnim“ temama zasigurno otvorilo neka nova vrata, ne želim se podčiniti stvarima koje ne valoriziram. „Copy-paste“ tematske selekcije smatram poražavajućima u vrijednosnim kriterijima pojedinih književnih scena, ruski postupak oneobičavanja se negdje putem zagubio. A tu je i masa autora čija su djela vrijedna divljenja i poštovanja i koja u nama, mladim autorima, mogu samo pokrenuti motivaciju za daljnji rad i rast.
Je li vas strah književne kritike i koje mišljenje biste posebno izdvojili koje je ostavilo trag i motivaciju za vaše pisanje?
Iznimno cijenim kritiku, bilo pozitivnu, bilo negativnu. Bez nje i nema konkretnog napretka, samo slijepo tapkanje u mraku. Bilo je mnogo riječi koje su me motivirale i oblikovale recepciju Čekanja. Reakcija publike tijekom i nakon promocije moje knjige je bila najinspirativnija.
Možete li izdvojiti najdražu pjesmu iz knjige Čekanja?
Epitaf ogoljenim ličnostima
„Pokopali smo vrijeme/počupali zadnje izdanke trave na njegovu grobu./Tišina./Ptica./Hlad.
U kojem smjeru namjeravate nastaviti vašu književnu karijeru?
Nemam određen plan, budućnost je neizvjesna i u tomu vidim i njezinu ljepotu. Voljela bih za početak da se Čekanja predstave mostarskoj publici. Ipak je Mostara, jako puno u knjizi.
Predstavili ste jako puno knjiga, vodili različite programe, sudjelovali na brojnim književnim večerima, gostovali nekoliko puta na televiziji. Koji nastup biste osobito istaknuli?
Broćanska udruga mladih je oranizirala književnu večer na koju su me pozvali prije otprilike pola godine. To je bio daleko najplodonosniji razgovor o književnosti i umjetnosti, atmosfera je bila sjajna, a moja knjiga je pronašla put do publike.
Promocija Vaše knjige je bila zaista značajan kulturni događaj u Tomislavgradu. Jak medijski odjek, velika publika, sjajni predstavljači. Kakvi su Vaši dojmovi?
Ponosna sam na tu večer, na predstavljače i ostale sudionike koji su je uveličali, a osobito na publiku koja je maksimalno sudjelovala u promociji i iskazala veliko poštovanje. Zahvalna sam svima koji su dali dio sebe tu večer i onima koji nisu mogli prisustvovati zbog korona situacije, njihov doprinos i podrška tijekom samog procesa stvaranja je vrijedan spomena.
Mariji želimo puno uspjeha u daljnjem radu i željno iščekujemo njezinu novu knjigu, nastupe, aktivnosti i promociju u Mostaru.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.