Oduvijek me zbunjivala fraza bolje polovice, njegove druge polovice. Polovice životnog partnera, kao i priče o srodnim dušama dva bića; muškarca i žene koji će, kada pronađu jedno drugo postati jedno, postati neraskidiva cjelina.
A što ako on umre (moram biti sarkastična) ili ako se razvedemo? Ostat ću ‘polovica’ i to zahvaljujući predrasudama dušebrižnika, vjerojatno ona lošija, ona koja je ostavljena ili nešto slično.
Fama oko nepostojećeg nadopunjavanja
U samom startu nam stvaraju pogrešnu sliku o nadopunjavanju, upotpunjavanju i sjedinjavanju s njim, koji je, navodno superioran i koji će ostvariti sve naše potrebe, želje, čežnje.
Isto tako će liječiti naše komplekse i unutarnje posjekotine i pridržati nas svaki put kad se spotaknemo na vlastite pogreške? Naravno, da neće, taj put moramo proći same, moramo same izgraditi vlastiti identitet i čvrst karakter. Ta dva temeljna stupca će biti presudna za izgradnju eventualnog zajedničkog života, ali će nas držati ta veza pukne.
Postojale smo i prije njega, postojat ćemo i poslije. Imale smo svoje snove, maštale smo, borile se, učile, studirale, išle na razgovor za posao, putovale, sve smo to gradile prije ili poslije njega.
Dotjerujemo se radi sebe.
Šminkamo se radi sebe, radi vlastitog osjećaja ili vlastitog ega, da sebi udovoljimo. Idemo u shopping radi vlastitog gušta, ne da njega impresioniramo. Idemo u teretanu radi vlastitog zdravlja i da, da bi mogle stati u one moćne traperice. Ali na kraju mi profitiramo iz tih osjećaja jer se osjećamo poželjnima u vlastitoj koži.
Ta vlastita koža je naš dom, svijet u kojem živimo. Možemo otputovati u njegov svijet i dijeliti dobre i loše trenutke, ali nije on onaj koji sastavlja naše sepstvo.
Naš identitet gradi osjećaj nezavisnosti, pročitanih knjiga, proživljenih iskustava, prijateljstava. svih nijansi emocija koje nas čine tako posebnima. I ne možemo u njemu tražiti ono što nama nedostaje, to moramo pronaći same. Ne kaže se uzalud da je ljubav prema sebi i konačno prihvatanje sebe ključno za izgradnju svakog uspješnog odnosa. Pogotovo onog ljubavnog.
Kada on ode, ne dopustite da ta „ tragedija“ doslovno raspolovi vašu osobnost i da ugasi iskricu strasti prema životu. Vi ste cjeloviti život, a ne njegova druga polovica.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.