Nisam nikada bila poput mnogih koje su trebale nekoga da bi postojale. Uvijek sam bila sama i samostalna, naučena da imam samo sebe i da se jedino na sebe mogu osloniti. To mi je odgovaralo. Nije da mi nije falilo nešto, jeste falilo je, samo nisam nikada znala definirati što je to i bila sam sretna u tom svom neznanju. Bila sam potpuna, mogla sam funkcionirati kako treba, mogla sam sve.
Ništa mi nije remetilo koncepciju, mogla sam se potpuno posvetiti onom bitnom i biti najbolja. Nikako nisam voljela da me se dodiruje, drugi su me gledali kao divljakušu u tom pogledu, ali to mi nije ni najmanje smetalo. Svoje sam piće sama plaćala, nitko me nije pratio kući, i nitko nije lijegao pored mene.
Nisam željela a ni trebala nikoga pored sebe. Težila sam ka još većoj nezavisnosti i samostalnosti, ka svom miru i tišini, i tako funkcionirala. Međutim, ne bi ovaj život bio to što jest kad ne bi poremetio sve te lijepo složene planove koji su čekali na svoje ostvarenje. Naravno da je sve to pokvario.
Po prvi put u životu, ja sam osjetila da mi nešto kuca sa lijeve strane malo brže, da mi se znoje dlanovi i klecaju koljena, i to onog trenutka kada sam slučajno srela oči boje kestena. Samo par sekundi ukrštenih pogleda i svako na svoju stranu, ali ja sam znala da poslije tog pogleda više nikada neću biti ista, i da više nikada neću željeti iste želje.
Želja za pripadanjem
Žena koja je svoju slobodu cijenila više od svega, poželjela je da pripada. Kako ta ljubav od nas napravi totalne idiotkinje, nisam ni pomišljala. Bile su mi smiješne žene koje su zbog ljubavi gubile ponos i zdrav razum, i onda možda baš zbog toga ja sam izgubila oboje, zbog te iste ljubavi kojoj sam se toliko rugala. Postao je važan On, On i samo On.
Počela sam provoditi dane buljeći u telefon i čekajući poruku, stalno viseći na fejsu provjeravati da li je online, i šuteći kada uradi nešto što ne treba. Sav onaj ponos, sva ona jačina koju sam sa ponosom nosila, nestala je u obliku dima. Pazila sam da ne uradim nešto pogrešno, nisam znala šta je ispravno a šta nije, pošto me je moje neiskustvo koštalo tog znanja. Šutjela sam kad je trebalo da se svađam, a to me je koštalo mene.
Dopustila sam sebi da vjerujem muškarcu.
Drage djevojke, žene, to je nešto što nikada sebi ne smijete dopustiti. Slobodno se upustite u vezu, slobodno iskusite ljubav, slobodno ljubite ali nikada, ama baš nikada svoje povjerenje nemojte povjeriti jednom muškarcu.
On laže. I da je najbolji na svijetu, laže. Nešto je u njima pogrešno oblikovano, pa jednostavno moraju da proture koju laž, valjda zato što je nama ženama potrebno da čujemo koju lijepu riječ koja prija našem senzibilnom uhu. Ne znam koga da krivim za to, nas ili njih?
Ako dopustiš da ti postane sve, to je kao da si mu dala povodac koji je zavezan oko tvog vrata. Stezat će ga sve više i više, a na tebe će zaboraviti, kao da ne postojiš. Smatrat će kako nema potrebe da se oko tebe trudi, kako ti uvijek moraš da budeš tu za njega, kako si ti njegova svojina koja će biti tu bez obzira što on uradio ili što je još gore, bez obzira na ono šta nije uradio. Ti ga voliš, i to je to. On to zna, i on to koristi. Zna da bez obzira na to šta učinio, neće ostati bez tebe. Ti počinješ da se gasiš, ne ljubav, nego ti.
Nedostatak ljubavi i pažnje samo povećava apetit za istim, i to počinje da te izjeda i polako, ali sigurno ubija iznutra. Prva faza je bijes, pokušaj da nešto promijeniš. Kad shvatiš da ne ide, onda počinješ da se povlačiš u sebe. On to i ne primijeti, njemu je dobro dok god mu ne brojiš za vratom. Tada, ti počinješ shvaćati da njemu nije stalo, i to te dotuče do koljena. Tada prestaješ biti to što jesi, i postaješ hladna. Sve prestaje biti važno.
Trenutak kad nastupi ravnodušnost
Suprotno od ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost, a nju ne bih nikome poželjela. To je osjećaj koji razara. Koji te tjera da budeš ono što nisi, da radiš ono zbog čega bi se nekada mogla kajati.
Nema ništa gore od toga da postojiš, da si živa, a ne osjećaš. Ne osjećaš više baš ništa. Tada ideš dalje. Oprezna, hladna, suzdržana. Gaziš preko svih i preko svega, a srce sakriješ tako da ga više nikad nitko ne nađe. I imaš novo ime. Kučka. I da ti ga baš onaj isti muškarac koji te je u nju pretvorio. Zato djevojke, dame, žene, nikada svoje povjerenje nemojte predati muškarcu, a srce čuvajte, nije za svakoga.
Amazonka
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
