Mila, otpusti sjene prošlosti

Otpusti sjene. Ne daj da ti zamućuju pogled. Da unose nesklad u sklad. Nemir u mir.

Pusti ih da odu… Jer nisu dio tebe. Samo ostatak prošlosti koji te vuče u sebe.

Dozvoli im da otputuju. Ne zadržavaj ih. Ne daj da ti u rade zbrku u sadašnjem trenutku.

Jer sve što je bilo, više nije. Sve što te tada boljelo, u prošlosti je ostalo. Samo je sjećanje ono što vučeš za sobom… Nepotrebno.

Skroz nepotrebno.

Neki baner

Jer ako ti ne donosi dobro, čemu to? Ako ti unosi nemir, u čemu je smisao?

Otpusti to. Otpusti sve što ti umanji sjaj u očima u najljepšim trenucima. Što ti zaustavi osmijeh onda kad bi duša pjevala…

I dozvoli si sreću. Uživati punim srcem u čudima života. Znati da zaslužuješ da ti je duša radosna! I da samo mi sami sebi možemo biti kočnica. Svojim mislima.

Koje su dobri sluge, ali loši gospodari. I često im dozvolimo ulogu vodiča bez da im odredimo smjer kretanja. Pa nas za tren odvedu do ruba provalija.

A sve je to ustvari samo navika. Podložna promjeni. Da sutra bude drugačija.

I sve je to tu. Da te podsjeti da si u tvom životu ti glavna uloga. Da osjetiš unutarnjeg vodiča na svojim putovanjima. Uživaš punim srcem u blagoslovima ovog života. Dopustiš svojoj duši da te vodi čudesnim putevima.

I jednom zauvijek kažeš zbogom prošlosti i njenim sjenama.

Iva Bradarić

Neki baner