Mnogi su je poznavali, malo ko je dodirnuo. Za ruku, struk, srce, smeh…
Malo ko je sa njom brojao uzdahe, a nije da je nisu poznavali… Nije… Dok bi se u gomili najlepše smejala, sama bi najtiše pevala i snivala. Time bi lečila čuda kada bi se kvarila. Ona, sa srcem lava u grudima… Sa nečijim tragom u predelu kapaka, prekrivenim stidljivošću i naivnošću. Uvojcima kose smedje, divlje. Decembarske. Stav, otvoren. Šašav, za voleti. Na prvu želju.
Dodiri, hrabri neponovljivi, jedan isti, dva put nisi mogao doživeti. Imala je nešto, u kraičku osmeha, nešto što natera čoveka da oprosti tom vragu, nad počinjenim nestašlukom, toga momenta. U svetu istih, krila se jedna devojčica, za koju sam bio gotovo siguran da se nije tako smejala, čisto i iskreno poput deteta.
Dok su je pogrešni jurili noćima, ona bi pravog molila da ostane tek nešto iza prvog zvona budilnika. Bila je jedna od onih koji se nisu plašili ničega, a bili nesigurni uvek kada sudbina na sastanak poziva. Svet jedan pa u njemu sveta dva. Uspavanka nemirima. Neko i niko, kako ti zatreba.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!