Moj ali zapravo ne…

“Izašavši iz njegove sobe, bila sam sigurna da ga ne želim više nikada vidjeti. Zaricala sam se da neću više ni pomisliti na njega.”

5ehebnD

Ali, sa svakom čašom viskija njegova vizija postajala je sve jasnija.Uzalud sam se trudila da zamaglim tu sliku pićem. Jedan bar…pa još jedan…Poslije trećeg više nisam ni brojala, niti sam se trudila da zapamtim kuda sam sve išla.

U meni je rasla bol i osjećaj da sam prevarena. A željela sam da odem daleko,da pobjegnem iz ovog grada u kojem me je sve podsjećalo na njega. Ipak, za takav korak nisam imala snage. Probala sam zato u baru…u nekoliko barova, ali nije išlo. Vratila sam se ponovo njemu, u onu istu sobu. Nesigurno sam stajala i što sam više gledala u njega, to je više nestajalo bola.

Neki baner

Upravo to mi je bilo potrebno. Bila mi je potrebna njegova blizina. Bio mi je potreban on. On je za mene bio kao droga. Vjerovala sam da mogu bez njega, ali to je bilo samozavaravanje. Bježanje, očigledno, nije bilo rješenje .A opet, nije bilo ni rješenje biti pored njega. Trenuci koje sam provodila s njim dizali su me u nebo. Ali, obično poslije tog uzdizanja nastupao je bol. Grozan…Bolan… Pad koji mi je jasno pokazivao i šta sam i ‘ko sam ja. Shvatila sam da sam slabić, da ne mogu pobijediti ljubav prema njemu. Govorila sam mu tada: “Pokušala sam da te izbrišem iz svog srca….pila sam i pila…ali ne vrijedi. Potreban si mi…želim te, očajnički te želim” “I ja tebe želim”-rekao je. Nije znao šta drugo da mi kaže. Želio je da nekako izbriše sve to ružno i bolno što sam proživjela zbog njega. Ali to nije bilo lako. Podigao me je u naručje i spustio na krevet u kojem će mi pripasti. Ali, samo za tu noć. Nikada mi nije mogao pripasti potpuno i zauvijek. Ma koliko ja to željela, ma koliko se trudila. On nikome nije mogao pripasti, i ja sam to jednim dijelom sebe znala. Ali, to mi nije bila nikakva utjeha….  

by Dragana Wildsoul

Neki baner
No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.