Moje sve…

Zatvorim oči.
I najednom sjetim se svega.

Tvoje me ruke grle, tvoj me miris vodi,
gledajući te tako satima,
srce lupa kao kazaljke sata.

Brzo a opet polako da uspijem te pročitati.
Da, ti i jesi kao knjiga,
težak karakterom, a opet tako zanimljiv.

Ti si kao sunce, skriveno iza oblaka,
uvijek u blizini srca al’ nikad vidljiv očima.

Neki baner

Voljeti te i mrziti u isto vrijeme,
otjerati te a opet te satima čekati,
gledajući da se pojaviš i zagrliš me.

Zatvorim oči, zamišljajuć ti lice… voljeti te.
Tako mi stran, a opet tako blizak.

Potpuni kaos u glavi, u srcu.

Znaš…

Zavoljela sam te,
kao što nikad prije nisam nit neću,
sigurna sam u to.

Govor tijela mi sve dokazuje,
dok bi razum jedno, srce bi drugo.

Ti voljeni moj,
ti moje komplicirano štivo,
ti knjigo koja nema kraja.

Ti čovječe predivnog lica,
ti moja tugo, ti moja srećo.

Zatvorim oči, i sanjam te.
Grliš me, voliš…
ti moja nepročitano knjigo.

Ti moje sve.

12782143_2000791480145166_894631832_n

Josipa Karlo Petek

Neki baner