Legenda kaže da žene u Africi kada njihov alfa mužjak ode u lov i ne vrati se u nastambu nakon 36 sati, obično pomisle da ga je pojeo lav. Statističke brojke govore da su čak u Africi male šanse da je muškarca zaista pojeo lav. S druge strane, žene na zapadu više vole vjerovati da je njihovog muškarca pojeo afrički lav, nego da se napio u birtiji i zaspao s drugom ženom. Ako se pitate što afrički lav radi u Hrvatskoj, to je dobro pitanje. A sve je počelo ovako.
“Možda ga je pojeo lav!”, pomislit će Mamiba iz Masai plemena u Tanzaniji dok pere mužjakovu majicu na bunaru.
“Možda je slomio nogu!”, pomislit će Vanessa iz Bostona, sat vremena prije vjenčanja, birajući pedeseti put zaručnikov broj.
“Možda ga je pojeo kit u vražjem Atlantskom oceanu!”, pomislit će Kata iz Dalmacije za muža pomorca koji nikako da digne slušalicu.
“Možda ga je ubio prokleti fazan!”, pomislit će Janjuška iz Velike Kladuše, iščekujući svoga mužjaka na motoru.
“A da ga nije pojeo lav, prijateljice?”, rečenica je koju nijedna žena ne želi čuti od kolegice s kojom se šalila na račun cijelog životinjskog carstva.
“Ne budi smiješna, moj po cijeli dan radi, a jedina životinja koju vidi je akvarijska riba na uredskom stolu!”
Ako misliš da je zadnja djevojaka enciklopedijski primjerak ženske gluposti, e pa to sam ja.
Prešla igricu. Crveni karton!
Izađi s terena Matea, odmah!
Alfa mužjaci na zapadu ne postoje
Kada je u pitanju alfamen s odlikama koje bi trebale činiti jednog pravog muškarca, žene su počele vjerovati da su takvi primjerci gotovo izumrli, ili da postoje na nekom drugom planetu, samo ne na Zemlji.
Zanimljivo je da žene na zapadu više vole vjerovati kako je njihovog mužjaka pojeo afrički lav nego da je zaspao s drugom ženom. Mamiba iz Tanzanije će pomisliti da je njenog mišićavog mužjaka pojeo lav, ali isto će pomisliti Kata za svoga mužjaka Dalmatinca dok stavlja majicu u perilicu i razmišlja kako njen voljeni plovi Korintskim kanalom.
Tipična hrvatska žena će na kraju ipak radije povjerovati kako je njenog voljenog pomorca usmrtila peraja morske nemani nego da je plovio uskim kanalom sisate kolegice.
Izgleda da su žene pravi profesionalci u pronalaženju kojekakvih opravdanja za svoje alfamene, a pravo pitanje je odakle crpe inspiraciju kada se njihov mužjak ne javlja?
Muškarci se znaju služiti mobitelom
Mamiba iz Tanzanije je imala sreće jer se njen alfamen treći dan pojavio i nije ga ništa pojelo. Nije imao mobitel, ali se vratio i potvrdio statistiku čak u dalekoj Africi gdje su zapravo izgledne šanse da ga je pojeo pravi lav. Zamisli tek da je imao tehnologiju zapada? Vjerojatno bi dobila poruku, ili poziv od muškarca kojemu je čak stalo.
U međuvremenu, Vanessa iz Bostona ne misli isto pa već pedeseti put očajnički bira zaručnikov broj, dva sata prije vjenčanja.
“What if he broke his f** leg?”, okreće se panično prema nesretnoj djeveruši i govori ocu da joj donese čašu duplog viskija jer njezinom životnom odabraniku su vjerojatno otkazali ligamenti iz razloga poznatom samo svemiru i ženskom umu.
Ovaj američki alfa mužjak se želio “uzeti sa ženkom”, ali se izgleda nije uspio pojaviti na najvažniji dan u njenom životu.
Ovo nije scenarij u kojem se Vanessa okreće kao Carrie Bradshaw na sredini avenije, zaustavlja promet i baca buket u glavu svoga zaručnika, a latice padaju na sve strane u s-l-o-w motionu!
Vanessin alfamen je zaspao na momačkoj večeri s lokalnom striptizetom pa je prespavao vlastito vjenčanje. Izgleda da su mu svi ligamenti u funkciji, jednako kao i mišići!
Ako pitate Balkanke i Amerikanke, sve će se složiti oko iste stvari, a to je da ako već nemamo izbora osim da budem prevarene na dan vjenčanja, u najmanju ruku želimo baciti buket u vašu glavu, onako f-i-l-m-s-k-i, s-l-o-w!
Balkanske žene najviše vole mrtvog fazana
Balkanske žene ćemo nazvati Jajuškom iz Velike Kladuše. Janjuška se udala s osamnaest godina, a zbog patrijarhalnog odgoja prepuštena je na milost i nemilost muškog uda, kako to obično na brdovitom Balkanu biva. Prije spavanja se Janjuška obavezno pomoli svom Bogu da izbjegne leteći tanjur od balkanskog Badže kojeg su naučili da ženu tretira “porculanom u glavu”. Na brdovitom mladiću tetovaže, a u lokalnoj birtiji svi ga znaju jer ima zlatan lančić oko vrata, motor bijesni i dva mobitel aparata. Janjuška na vratima, briše suze od porculana i pozdravlja svog pitbulla do idućeg mamurluka.
“Sretno pij, svemiru moj voljeni!”, reče Janjuška i zalupi vratima.
“J-a-n-j-o-o-o-o-o! Ključ mi ispod otirača ostavi!”, dere se tetovirani pitbull iz petnih žila.
Do svitanja je Janjuška okrenula broj 150 puta, pa zaključi: “Možda ga je ubio prokleti fazan! Vražji motor i ptica što ga odnese.”
Mogućnost da je brdoviti zaspao s konobaricom Svetloslavom za Janjušku ne postoji!
Upamti, Janjuška nije kriva, tako su je odgojili!
Frajeri export-import-svašta
Priča završava s djevojkom koja je mislila da je već apsolvirala cijelo životinjsko carstvo, jer je ovog puta u happily-ending vezi s frajerom koji ne nalikuje na balkanskog Badžu. Žene ovdje je kvaka. Ovakvi mladići nose vrećice, otvaraju vrata, a možemo ih nazvati Export-Import-Svašta!
A priču počinju ovako: “Znaš li da sam im’o firmu export-import-svašta, al’ su je privremeno zatvorili jer vlada više ne prašta…”
“Jesi li ti možda Severinin opjevani Ante?”, upitam naočitog atletskog mladića.
“Ma’la, ja sam bolji od Ante! Je’l bi mogli na kavu?”, klimne glavom pa sjedne kraj mene.
“Nisu mi tvoje kolumne nešto”, nadoveže se naočiti mladić.
“Nisi ni ti meni nešto”, odbrusim ja njemu vješto.
“Žena mi je uzela sve”, pogleda u stranu nakon par čaša pa kaže da mu bivša nije rekla ni zbogom.
“Pa ti si Export-Import-Svašta”, zaključi djevojka.
Zaključak: Firma, a ni žena mu više ne prašta! Ne petljaj se s frajerima EXPORT-IMPORT-SVAŠTA!
Lav ga obično nije pojeo
Zapravo je uvijek vrlo jednostavno, ali žene ne vole jednostavne stvari.
Nije slomio nogu!
Nije ga usmrtila peraja!
Nije ga ubio fazan!
Nije ga pojeo afrički lav!
Muškarac se zna služiti mobitelom ako mu je stalo do žene!
OSIM AKO MU BAŠ I NIJE STALO!
Rođena sam za vrijeme rata, u multietničkoj Bosni i Hercegovini. Do devete godine života bila sam uvjerena da sam dječak. Šišali su me na kratko, a prvi bager sam učila voziti sa samo osam godina. Borila sam se s dječacima, pa danas ne podnosim mušku brutalnost. Zvali su me Sinova. Neobičan sam spoj ekscentrika, melankolije i bunta, ničim sputana u ljubavi, ali u svemu osebujna. Danas sam odrasla žena, ali moj duh je još dječački buntovan. Iz nekog razloga najviše mojih priča nastalo je na stropu moje sobe, jer moj um drži pero i dok spavam, pa sam postala novinarka nemirnih snova koja voli dijaloge o svjetskim pitanjima. Nazivam se joker domaćicom jer najviše volim pisati o muško ženskim odnosima sa sarkastičnom dozom humora, i kuhačom u ruci. I zato što sam Joker.
