Možemo li se izboriti s depresijom?

Depresija uzima sve više života i postaje ozbiljan uzročnik smrti u svijetu. Njena najgora posljedica je samoubojstvo i odustajanje od života. Međutim, olako smo shvatili depresiju i stavili je u okrilje stigmatiziranog tabua. Tako smo postali sudionici u gašenju nevinih života.

Rugamo se depresiji

Svaki put kada kažemo tužnoj, potištenoj i bezvoljnoj osobi da su njezine muke smiješne i da ima mnogo gorih problema u svijetu, postajemo nevidljivi ubojice i licemjerni farizeji.

Nekima, je nažalost, drago, kada drugi oko njih imaju probleme i tako se lakše nose s vlastitim problemima. Nekim ljudima je drago vidjeti druge kako pate i kako se utapaju u vlastitoj nevolji.

Nažalost, oni su ti koje druge guraju u vlastito samoubojstvo. Oni su ti koji svojim reakcijama pridonose da se drugi osjete isključeno jer misle da smo postavili nedostižne standarde kako se netko mora ponašati.

Kako netko mora ugoditi društvu, da bi ovi drugi bili sretni i zadovoljni dok se tugujuća osoba raspada u svojoj depresiji. A zašto? Nakon nje, nakon što se ona uništi ili ne daj Bože, ubije, oni će naći novu žrtvu. I hranit će se njenom patnjom, baš kao što se vampiri hrane ljudskom krvi. Trebamo se, zajednički, suprotstaviti njima, onima koji ismijavaju svaki čin, koji to snimaju i stavljaju na društvene mreže. Nije li, ironično, da upravo oni, poslije samoubojstva dijele molitve i vapaje za pomoć. A tada je već prekasno.

Ako ne znaš pomoći, radije šuti!

Ovo je ozbiljno upozorenje. Ne smijemo reći depresivnim osobama da se trgnu, da pogledaju druge oko sebe i da svoje boli uspoređuju s drugima. Zato što su mnogi od njih veoma osjetljivi i osjećat će se još gore jer se trenutno osjećaju bezvrijedno da riješe svoje, a kamoli tuđe probleme.

Depresivne osobe jednostavno ne vide izlaz i nemaju volju da pokrenu svoj život. Stoga je dobro, samo ih saslušati i biti potpora za njih. Pogrešno je reći razumijem te, ako sami nismo prošli neke depresivne ili anksiozne epizode. Ponekad je dobro, na suptilan način, podsjetiti depresivne osobe na ljepotu u njihovim životima

Poziv u pomoć!

Možda najteže od svega je procijeniti ima li depresivna osoba suicidalne misli i želje. Neke osobe skrivaju da žele okončati svoj život, dok neki ponavljaju kako je njihov život izgubio smisao, Oni sigurno imaju duboke razloge za to. Možda se mnogo problema nakupilo, da oni više ne znaju kako se nositi s tim, a možda je pritisak od njihovih bližnji postao prevelik teret.

Stoga je važno da barem od jedne osobe (možda ste to vi) da su vrijedne poštovanja i ljubavi. Zaista je teško i previše bolno procijeniti hoće li osoba sebi nauditi i osluškivati te zvukove, Često savjetujemo depresivnim ljudima da potraže stručnu pomoć, a velika je podrška otići s njima psihologu, pružiti ruku bezuvjetne podrške i dati im do znanja da nisu sami u ovoj borbi.

Svakome se može dogoditi

Treba imati na umu da nitko nije imun na depresiju. Bez obzira, koliko vam se vaš život trenutno sviđa i bez obzira koliko vam sjajno ide u poslu, ljubavi, roditeljstvu. Uvijek može doći do sloma vašeg emotivnog sustava.

Važno je da testirate sebe koliko ste krhki i ranjivi i koliko sami sebi dopuštate da se nosite sa svim emocijama. Emotivna osoba ne znači samo sklonost tuzi, patnji, pretjeranoj ljubaznosti i empatiji. Emotivna osoba je također sklona i ljutnji, bijesu, ogorčenosti, agresiji.

Svi mi ispoljavamo svoje emocije na različiti način i to je normalno. Normalno je biti svjestan svojih podražaja i reakcija na vanjske udarce.

Normalno je trenirati sebe i svoje emocije i zaštititi sebe da izdržimo i da opstanemo kada postane teško. Za bitku s depresijom ključno je ukloniti sve predrasude, sve tabue i svu stigmatizaciju. Ne smijemo osuđivati druge jer se i nama može vratiti i mi možemo biti osuđeni kada se nama desi depresivna epizoda.