Najvažnija lekcija za kraj godine: Život je pustolovina. Nije splet okolnosti i ništa nam ne ovisi o drugim ljudima…

Osoba sam koja živi u trenutku. Ne razmišljam mnogo o sutra i ne bavim se onim od jučer. Svjesna sam da za budućnost jamstva nema a prošlost se promijeniti ne može. Jedino što zaista imamo je ovaj trenutak, ovdje i sad. Ništa drugo ne bi nam trebalo ni biti važno.

Imati želje? Da. Ciljeve? Isto tako. Poneki plan kako ostvariti ono što želimo? U nacrtima. Ali točno izračunatu putanju od točke A (gdje smo sad), do točke B (gdje želimo biti)… to ne može nitko.

Jer život nije jednadžba i postoji previše faktora X koje ne znamo i koje ne možemo predvidjeti.

Zbog toga volim spontanost. Volim kave koje se nisu planirale tjednima i mjesecima unaprijed. Volim zagrljaje i pozive kojima se nisam nadala i volim široke, iskrene osmjehe.

Ne volim biti točka u nečijem rasporedu. Nešto što se mora odraditi točno svakog sedmog u mjesecu, jer po meni to nije življenje u trenutku, već po nekom programu.

Neki baner
Ljudi nisu programi i ne bi to trebali biti, ali…

Posvuda oko sebe vidim osobe koje se silno trude uklopiti u kalup. Vidim duše izgubljene između previše obaveza i premalo rupa u rasporedu, da bi mogle uhvatiti zraka.

Znam parove koji si u raspored stavljaju termin za seks, i roditelje koji imaju ispisane natuknice s temama o kojima trebaju pričati s klincima, srijedom prije večere.

Znam previše ljudi koji ne žive, već život odrađuju.

Ako ih pitate jesu li sretni, gledat će vas čudno. Mislit će da je sreća nešto što se kupi, odradi, othendla, skine s dnevnog reda…

Neće vam znati pričati o sebi kao osobi, jer će se previše truditi prezentirati vam sve svoje uloge. Od poslovnih do roditeljskih. Toliko su s njima srasli da ni ne znaju tko su ispod svih tih slojeva.

Oni, ma koliko mi bliski bili i ma koliko me voljeli, ne znaju kako bi sa mnom na kraj. Jer iako mnogo radim i borim se često s rokovima, ne puštam svoju spontanost. Ne planiram naša druženja tjednima unaprijed, nemam popunjen raspored na mobitelu i ne držim se nijednog datuma i dogovora kao pijan plota.

To ne znači da eskiviram i ne dolazim na sastanke, već samo znači da sam svjesna kako ništa nije u kamen uklesano. I iskreno, ne bi trebalo ni biti.

Ne bismo trebali biti strojevi, mašine na traci s istim, monotonim radnjama, predvidljivim do u crticu. Ne bismo trebali živjeti tako kako većina živi. Ne bismo trebali težiti zadovoljenju društvenih normi, već onih svojih, po mjeri duše.

I trebali bismo prestati pačati se u tuđa posla, govoriti drugima da im je vrijeme za ovo il’ ono… za bolji posao, selidbu, vezu, brak, drugo, treće il’ peto dijete… za rastavu, veću plaću il’ koji god drugi klinac da postoji i da ga ljudi drugima mjere po sebi, svom životu i iskustvu.

Nismo rođeni da budemo ičija preslika.

Dok ovo pišem, vani je sunce lagano na zalazu… ono zubato, zimsko, što blista ali ne grije. Radni ponedjeljak ide svome kraju. Upravo mi je stigla još jedna poruka i meni draga osoba čeka odgovor hoćemo li Novu dočekati skupa? Još uvijek ne znam odgovor, jer tko zna šta će se desiti do sutra i trenutka kad ću se trebati srediti i otići na doček?

Razumijete?

Svijet je toliko nevjerojatno i nepredvidivo mjesto. A život? Život je pustolovina. Nije splet okolnosti. Ništa nam ne ovisi o drugim ljudima i tuđim stavovima. Ništa se ne događa po planu i rasporedu ali sve ima svoj prirodni tok.

Zima će polagano postati proljeće, ono će prerasti u vrelinu ljeta, a ljeto će posve neprimjetno utonuti u boje jeseni, koja će opet bez jurnjave, svoje mjesto ustupiti zimi.

Nećemo se ni okrenuti a još jednu ćemo godinu ostavljati iza sebe.

Bit ćemo bogatiji za 365 dana i milijun pustolovina. Bit ćemo bogatiji za nove ljude i strastvene poljupce, za duge šetnje i nove ljubavi. Okusit ćemo i pokoji rastanak i možda nešto stresno. Ali to nije važno, znat ćemo se nositi s tim, to je jednostavno tako. Ne možemo predvidjeti sve mijene života i sav njegov kolorit, a ne bismo ni trebali.

Zbog toga ako baš morate nešto planirati, onda planirajte svoju sreću, gdje god išli, što god radili, koga god voljeli i što god i kog god ostavljali iza sebe.

Neka vam sreća bude novogodišnja odluka i od nje nikad nemojte odustati.

Neki baner

Hvala Vam za 365 dana ljubavi i podrške.

Voli vas i sve najbolje u novim pustolovinama, želi vam M.

Neki baner