Najvažnije je u životu biti Čovjek

Najvažnije je u životu biti Čovjek.

A čovjeka prepoznaješ svaki dan.

Ujutro kad  u skupom autu, uđe u zavoj oštro lijevo i trubi djeci na pješačkom da požure. Kad tebi uzdignutom rukom prijeti, jer ih propuštaš.

Prepoznaješ ga kad se ubaci na kasi ispred reda, jer te “nije vidio”.

Po rečenicama. U kojima je uvijek netko drugi kriv za nešto. U kojima uvijek očekuje, a ništa ne “daje”. U  kojima plače, kuka, cvili neshvaćen. U kojima bi sve mijenjao, a sebe nikako.

Neki baner

Prepoznaješ ga, kad prodaje dušu. Kad zbog “jeftinih” bodova, ide protiv svojih uvjerenja. Prepoznaješ ga u pohlepi, slatkorječivosti i čangrizavosti.

Prepoznaješ ga po vremenu koje je “ulaže” u ljude do kojih “drži”. Po izgovorima koje vješto nalazi.

Po hvalisavosti. Po želji da mu se dive. Po egocentričnosti.

Po tonu kojim kritizira druge za iste svari koje i sam radi.

Prepoznaješ ga po bahatosti, zajedljivosti i prepotenciji.

Po potrebi da se stalno s nekim nadmeće i takmiči. Da bude bolji, ljepši, pametniji.

Ali najbolji način na koji čovjeka možeš prepoznati je kad je među govnima. Prepoznaješ ga, jer čovjek među govnima pliva, a Čovjek ispliva. I ode. Bez osvrtanja.

Čovjek  s velikim Č, ne uzvraća na oholost ohološću, na nasilje nasiljem, na glupost glupošću, na mržnju mržnjom.

On je iznad toga.

On je idealist, romantik, sanjar, utopist, buntovnik.

Čovjeka s velikim Č, prepoznaješ po širokom osmijehu iza kojeg stoji mirna savjest i spokojan san!

Zbog Čovjeka, s velikim Č, se imamo potrebu mijenjati na bolje. Želimo biti bolji. On nam vraća vjeru u ljude. U ljubav. On o ljubavi ne priča. On je živi. Nesebično pokazuje. I zato ništa na ovom svijetu, nije važnije od biti Čovjek.

Neki baner