Ima ljudi, koji si sporadično uzmu za pravo da me uče životu, da mi posole pamet, pokušavaju me usmjeriti kako da razmišljam…. S vremena na vrijeme me malo zajebavaju bez ikakve potrebe, jer ionako sam prestara da se mijenjam sve i kad bi htjela, a neću. Zapravo hoću, ali kad ja budem htjela, a ne kad se nekome čini da bi trebala.
Neću da me popravljate, prerađujete niti preraspoređujete. Neću misliti onako kako se vama čini da bi trebalo i neću da me usmjeravate u svom smjeru. Idem svojim putem i sama biram suputnike. Sama određujem kad ću skrenuti i na koju stranu ću gledati. Sama biram koliko će duga biti suknja koju nosim i koju boju ruža za usne ću kada staviti.
Ne brinite se umjesto mene o meni, jer ja sam sasvim zadovoljna kako se brinem o sebi. Ne trudite se, jer rado pristajem biti u vašim očima propali slučaj. Čast mi je da me ne volite i iskreno me boli ćošak za vaše mišljenje. Ne volim ni ja vas, ali vi ste ipak tu blizu mene.
Smetaju mi vaši nakaradni stavovi, uvrnute ideje i mržnja koju raspirujete. Smeta mi što zagađujete zrak i moju zemlju po kojoj koračate. Sramim se što ste glasni i nadmeni u svojoj praznoći. Ljuti me što ponekad gledam u pod zbog vas, a zbog sebe ne moram. Živcira me što svojatate moju zemlju i što pod krinkom ljubavi prema njoj, punite svoje džepove. Jako me straši i ljuti vaša namjera da odlučujete o mome tijelu. Preneražena sam činjenicom da vas zanima s kime sam vodila ljubav i kada. Gadite mi se jer nemate kulture ni morala.
Najviše od svega me srdi što me uzastopno navodite da vas mrzim, a cijelog života sam pomno pazila na svoje misli i osjećaje. Pazila sam, da za sve one što su mi stali na žulj, nađem neko opravdanje i zadržim čistoću svojih misli, ali zbog vas sam pokleknula u tome. Vi niste vrijedni mojih misli i osjećaja, ali bavim se vama jer ste vi dovoljno bezobrazni da se bavite sa mnom. Bezobrazluk me uvijek istrese iz gaća, a vaš bezobrazluk istresa mi dušu iz mene same.
Gruba sam?! Da! Čini mi se da jesam!
Viktorija Herak
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.