Neko drugo vrijeme.
Neka druga ja… neki drugi život.
Činilo se beskrajno. Snažno. Vječno.
Činilo se neraskidivim. A ipak je prošlo…
Frizura je drugačija.
Drugačije su mi oči.
Čak se i drugačije smijem.
Kao da živim na istoj planeti al’ u posve drugom svijetu.
Kraičkom oka pratim onu stazu.
Onu kojom smo bezglavo jurili.
Ti i ja.
A sad si stranac.
Znala sam ti napamet svaku crtu lica.
Svaku gestu. Svaku poru.
A sad… mirno koračam po paralelnoj stazi.
Sve je isto ali ništa isto nije.
Soba je okupana mirisom nadolazečeg ljeta.
Obojana koloritom moje duše.
Prepuna sjećanja. Izmiješanih s nadom i novim iskustvima.
Tvojim i tuđim poljupcima.
Sve je isto. A ništa isto nije.
Neki drugi svemir.
Neka nova ja.
Staru sebe sam ogulila.
Kao zmija oljuštila kožu.
Na usne boje mesa, nanijela krvavi ruž prkosa.
Znaš onaj svojstven kurvama.
Iako nisam takva, dobro mi stoji.
Zloba, inat, lavlja narav, crveno.
Sebi sam se zaklela da ću živjeti.
Da ću letjeti.
Da ću ti prkositi pa makar krvarila.
Smijati se sve dok dišem.
Voljeti sve dok imam daha.
Samo možda više nikad naivno.
Nikad više nevino.
Nikad toliko dječje.
Ali iskreno. I bezuvjetno. Zauvijek.
Nekog boljeg od tebe.
Nekog dostojnog da mi poljupcima skida ruž sa usana i haljinu s ramena.
Nekog vrijednog ne samo mog tijela, već i moje duše.
Rekoh ti…
Neki drugi svemir.
Neka nova ja.
Marija Klasiček
Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com