Jeste li primijetili kako, ti neki ljudi, više vole slaviti tuđe neuspjehe, nego svoje uspjehe? Više ih raduju tuđi porazi, nego vlastite pobjede.
Neka je Hrvatska izgubila. Neka mu je propao posao. Neka nije napredovao. Neka vozi stari auto. Neka mu crkne krava. Neka mu se trava osušila.
Svejedno što je, tim nekim ljudima, jedino sportsko postignuće, šaltanje programa na TV-u. Što je “njihova” reprezentacija, iz natjecanja, odavno ispala. Što stagniraju u svom poslu. Što imaju istu plaću zadnjih 15 godina. Što im se auto raspada. Što im smrdi truli leš, vlastite krave, na odavno uveloj travi u zapuštenom dvorištu.
Jadno je, veseliti se tuđem neuspjehu
Jbš to što ti je život loš, dok je onom drugom, lošiji.
Palit će vatromete na tuđe poraze.
Zapalit će baklju kad susjedu ne ide.
Bacati euforično konfete, kad kolega posrne.
Čekat će iz prikrajka. Virit će kroz zavjesu. Skriveni.
Da vide kad ti je muž došao s posla.
Jesi li izašla bez njega.
Jesi li tužna, zabrinuta, umorna.
Debela ili premršava.
Školovana.
Je li ti djetetu majica opeglana.
Ako imaš stav, komentirat će da si nadr..na.
Ako nemaš, reći će da si luzer, beskičmenjak.
Sretni su samo kad je drugima loše
Čekat će iz prikrajka, tebe da posrneš. Hrvatsku da izgubi. Ronalda da istegne mišić. Stat će na trup, onoj susjedovoj kravi, kad nitko ne gleda, pritisnuti čvrsto nogom, da crkne više prokleta bila. Ne zbog tebe. Ne zbog Hrvatske, ne zbog Ronalda, ni umiruće susjedove krave. Zbog sebe.
Jer su ti neki ljudi, sretni, jedino kad je drugima loše.
Pa čekaju iz prikrajka. Skriveni iza smrdljive, neoprene zavjese.
Jadni, neispunjenih života, zavidni.
Zli!
Zaista?
Zaista!
Jer, dobar čovjek se ne raduje tuđim porazima. Dobar čovjek ne umanjuje tuđe uspjehe. Dobar čovjek ne omalovažava tuđe radosti.
Dobar čovjek ne zavidi!
Dobar čovjek se i tuđoj sreći veseli!
