Nemam plan ali imam petlje…

‘Pa on je kao ja!’

Misao koja mi je zavrištala kroz glavu kad sam zatvorila vrata njegova ureda. Potpuno pod dojmom prvog susreta i upoznavanja s njim – muškom verzijom mene same, sjela sam na terasu najbližeg kafića, naručila kavu, zapalila cigaretu…

Što se upravo dogodilo?

Kako zdravorazumski objasniti zadnjih 20-ak minuta mog života? Iznenađenje. Prepoznavanje. Nevjerica. Toliko smo slični – isti humor, iste geste, isti način razmišljanja, isti način komunikacije… Vizualno, ne uklapa se u profil muškaraca kakvi su me dosad privlačili; previše godina, premalo kose, prenizak ali neodoljiv baš takav kakav je.
Fascinirao me. Privukao. Opčinio. To je to. Nema više traženja. Nema natrag.

Neki baner

Što sad?

Preteško je pustiti ga da ode iz mog života. Pod kojim uvjetima, s kojom cijenom nije bitno. Želim ga kraj sebe. Ne trebam ga u svom životu, ali ga želim. Nemam plan ali imam petlje preuzeti inicijativu, uputiti prvi sms, pozvati, izraziti osjećaje… Po prvi put u životu. Trebalo je četrdeset godina da se ovo dogodi; ne želim žaliti u idućim desetljećima jer nisam napravila sve što sam mogla.

Neću čekati njegov prvi potez. Previše je riskantno: društvene i profesionalne norme, odgovornost, krivnja, savjest… I želja na drugoj strani vage. Teža i jača od straha.

Anonimno

Neki baner