Nije potrebno otići na Tibet da bismo našli vlastitu svrhu i sreću


Nedavno mi je u ruke došla knjiga Redovnik koji je prodao svoj Ferrari od autora Robina Sharme.

Ustvari, već dugo posjedujem tu knjigu, ali ona do sad nije pronašla put do mene. Često puta kupim na Amazonu knjigu ali vremena za čitanje je malo, a knjige kupujem bjesomučno. O toj knjizi bilo je puno govora, jer je svjetski bestseler, pa ipak dosad je nisam uzela u ruke. Jednostavno joj je trebalo vremena da me pronađe, kao što to obično biva s knjigama.

Redovnik koji je prodao svoj Ferrari je zapravo imaginarni odvjetnik koji je izuzetno bogat i uspješan i koji je nakon srčanog udara u sudnici odlučio pronaći smisleniji osjećaj života među redovnicima na Tibetu. Priča je jednostavna ali vrlo poučna i ostavlja mnogo prostora za razmišljanje nama koji smo u vječnoj potrazi za srećom.

Sharma na indirektan način govori o ljudskoj potrebi za smislom života i kako ga pronaći. On nam iskreno nudi odgovore kako postići sreću i smisao, ali rijetko tko će ga poslušati u vrevi današnjeg života gdje se sve svodi na to koliko skupe cipele ili torbicu imamo, i koliko estetskih operacija možemo priuštiti da bismo se barem malo dulje osjetili mladima. Dakle, kako postići sklad i sreću? On nam nudi nekoliko jednostavnih odgovora.

Misliti radosne misli.

Zaista, tko od nas uvijek može biti radostan, slijedeći vlastitu priču o uspjehu? Ljudi su kao roboti, programirani na loše misli. Ujutro se probudimo, bijesni jer je vani hladno i tmurno, jer pada kiša. Na poslu uglavnom ne uživamo, osim što znamo da nas taj isti posao hrani, ali mrzovoljno gledamo nabrušenog šefa.

Neki baner

Djeca su nam postala teret a ne užitak, jer više gledamo kako im kupiti najnovije NIKE-ice nego sjesti i uživati u njihovom djetinjstvu. I starci su nam na teret, umjesto da učimo od njihove mudrosti i s poštovanjem gledamo na njihov život. A naš život, on se čini kao jedan veliki oblak nad nama, bez neke unutarnje radosti. Samo tmuran oblak koji moramo proživjeti jer se tako mora.

I baš kao, junak ove priče, potrebna nam je životna tragedija da bismo shvatili što život ustvari jest. On je prekrasan i on je veseo, ako u njemu znamo pronaći barem malo pozitive. Inače ćemo ga provesti mrzovoljni, na pragu srčanog udara zbog stresa. Budimo radosni. Govorimo samo lijepe stvari. Pokušajmo naći radost u svakodnevnim sitnicama koje čine naš život.

Slijediti vlastitu životnu misiju i poziv.

Pitamo se kako može biti sretna diplomirana ekonomistica koja radi kao blagajnica u supermarketu… život često nije fer. Naročito ako vrlo rano nismo naučili kako slijediti svoje talente. Medicinska sestra koja radi taj posao samo zato jer nije mogla upisati ono što je htjela promašena je životna priča. Umjetnička duša koju su roditelji natjerali da studira pravo bit će užasan odvjetnik.

Vrlo često u nama samima leži naša sudbina i poziv. Ako ste talentirani za glazbu, pronađite put kako da se njome bavite. Ako volite pomagati drugima, probajte promijeniti stvari tako da počnete volontiranje. Sami otvaramo vlastita vrata uspjeha. Netko je vješt trgovac, netko dobar učitelj. U tome leži raznolikost životnih poziva. Radite ono u čemu ste dobri, pa ćete biti i uspješni. Slikajte ako imate dara, bavite se biznisom ako vam to ide od ruke. Ali radite ono što u suštini duše znate da vam je sudbina namijenila. Ne idite protiv struje, nego uz nju. Život će vam biti puni smisleniji i bolji, ako pronađete vlastitu sudbinu.

Razvijati samodisciplinu i postupati hrabro.

Vrlo često uspješni i sretni ljudi naglašavaju kako je u svakom životnom putu potrebna samodisciplina i hrabrost. Većina ljudi provest će svoje živote na marginama vlastite zone komfora, nesposobni da smognu hrabrost biti sretni i baviti se onime što vole.

Često im nedostaje samodiscipline, i truda koji je preduvjet svakog uspjeha. A najviše im nedostaje hrabrosti za promjenu, koju u srcu toliko žele. Nije lako promijeniti stvari, ali ako imamo dovoljno discipline i truda i volje, možemo izgraditi život u skladu s našim željama i mogućnostima, umjesto da ga provedemo u strahu i bezvoljni za bilo kakvu akciju.

Cijeniti vrijeme kao svoju najvažniju imovinu.

Vrijeme je ustvari jedino što posjedujemo i čime možemo manipulirati u svoju korist ili na svoju štetu. Pravilna raspodjela vremena koje ćemo provesti uz djecu, posao, obitelj i prijatelje, ključ je naše sreće i radosti u životu. Postoji vrijeme za rad, ali postoji i osobno vrijeme  koje moramo iskoristiti kako bismo bili radosni i sretni. Ne zaboravimo svoju obitelj i hobije koji nas vesele. Vrijeme je dragocjeno jer nikad ne znamo koliko nam je još preostalo. Zato ga koristite pažljivo, ne rasipajući ga uokolo bez veze.

Njegovati odnose.

Koliko puta zahvalite prijatelju ili majci? Koliko ulažete u svoje odnose s drugima? Jer nijedan odnos nije odnos bez određene interakcije. Ako se osamljujete ili ne provodite vremena s drugima kvalitetno, njegujući dragocjena prijateljstva ili obitelj, završit ćete sami i bez igdje ikoga.

Živjeti potpuno, iz dana u dan.

Mislim da je ovo najteži zahtjev koji život predstavlja pred nas. Izgubili smo se u tehnologijama, u plaćanju računa i pisanju dječjih zadaća. Godišnja doba godinama su preletjela pred mojim očima a da nisam vidjela voćke kako cvatu i pomirisala narcise. Više nisam gledala oblake i uživala na suncu. Kiša me učinila pokislom, ali nisam čula njen tapkanje po krilu prozora. Osam sati posla se činilo kao vječna robija. Jesam li živjela, ili naprosto preživljavala?


Nije potrebno otići na Tibet da bismo našli vlastitu svrhu i sreću

Život je toliko više od osmosatnog robijanja na poslu koji plaća račune i nove tenisice djeci. Život je radost u sitnicama. U dugi poslije kiše i u mački koja prede. Život je u smiješku našeg djeteta. Zaboravili smo život sam, u vječnoj utrci za uspjehom i novcem. To je ono što Robin Sharma želi u ovoj knjizi reći. To je ono što nas Julian Mantle želi naučiti.

Nije potrebno otići na Tibet da bismo našli vlastitu svrhu i sreću. Ali vrlo često zaboravljamo da se ona ne mjeri crvenim Farrarijima. Ona se mjeri onime koliko smo u duši pronašli vlastitu svrhu i sreću. Bilo da ste blagajnica, krovopokrivač ili liječnik, u svakome od nas leži odgovornost za vlastitu sudbinu i radost s kojom se budimo i liježemo.

“Nikada ne zaboravi koliko je važno živjeti u neobuzdanom zanosu. Ne propuštaj opaziti uzvišenu ljepotu u svemu živome. Današnji dan i ovaj trenutak naši su darovi. Ostani usredotočen na svoju svrhu. Univerzum će se pobrinuti za sve ostalo”.

Robin Sharma
Neki baner