Nije sve oko i zbog tebe

Ima tih nekih ljudi, koji te vrate u djetinjstvo.

Ne ono kad ste “krali” trešnje iz susjedova vrta, iako ih imate i u svom.

Ni ono kad ste radili šatore na livadi od odrezanih borovih grana.

Ni ono kad ste igrali s dečkima nogomet na improviziranom igralištu, gdje su stative “glumila” četiri najveća kamena koja ste našli u blizini. (Pa bi ih lagano, da ne primijete, pomicali prema unutra, kad nitko ne gleda.)

Ni bitke “partizana” i “nijemaca” s drvenim, ručno izrađenim puškama. Ne taj tip ljudi.

Neki baner

Onaj koji te milom, silom, slučajno ili namjerno, uvuče u drame, tragedije, fantazije, urote, intrige, zavjere.

U analize svakog postupka, pokreta, pogleda. Svake geste, riječi, svakog stava.

U brojanje poruka, poziva, iniciranih susreta.

Tko je više davao, tko primao.

Tko se žrtvovao, a tko iskorištavao.

Tko je iskren, a tko prijetvoran.

I u redu je.

U redu je biti s vremena na vrijeme i povrijeđen, i razočaran, “napušten”. Svi ponekad jesmo.

Ali kada netko iz dana u dan… iznova i iznova traži objašnjenja, opravdavanja, analizira svaku tuđu riječ, svaki tuđi pogled, kada insistira da je neprestano u centru svačijeg svemira, kada traži da svijet svakodnevno u njegovoj blizini zanijemi i stane…

Kada je uvijek, baš svaki dan, “netko”, “nešto” ili bi “nešto mogao”…

Kada je svaki dan drama…

Ti neki, takvi ljudi, te vrate u djetinjstvo

S 30 ili 40 g. u nogama, vrate te u 2. D kvartovske osnovne škole, čijim hodnicima odzvanja;

Učiteljice, učiteljice:

Mate me je krivo pogledao kad je na početku sata pričao s Ivanom.

Luce je prepisivala. Ja znam bolje od nje.

Neki baner

Marko se igra s Petrom, ne zove mene.

Maru sam zvala na rođendan, kupila joj poklon, podijelila sam s njom sendvič, a ona se na odmoru 4 minute duže igrala s Janom i dva put više nasmijala s Lukom nego sa mnom.

Ok. Nekada djeca stvarno jesu zločesta bez razloga. Nekada su i sebična. Nekada i površna bez ikakve zle namjere.

A nekada Mate možda i gleda prema tebi, a u glavi mu mamina mađarica, kod kuće u frižideru.

Nekada Luce, zaista zna bolje od tebe i možda ti samo misliš da prepisuje.

Nije sve oko i zbog tebe

mom and daughter having an argument
Photo by RODNAE Productions on Pexels.com

Nekada se Marko igra s Petrom i ne misli da te treba nešto specijalno zvati, jer su se i oni spontano našli, bez ikakvog dogovora.

Nekada se Mara igra s Janom i smije s Lukom, neopterećena tim, koliko puta se družila ili smijala s nekim drugim, jer druženja ne mjeri vremenski, nego ugodom.

Nekada ljudi uopće ne razmišljaju o tebi.

I jednostavno žive.

Tad, u trenutku, za trenutak.

Neopterećeni.

Jer eto…

Nije sve oko i zbog tebe.

Neki baner