Nije važno hoćeš li se svima svidjeti, važno je da se svidiš sebi!

Važno je da, navečer kad legneš, budeš miran sam sa sobom!

Nije bitno što i koliko znaš. Bitno je što govoriš da znaš!

I da si u tome dovoljno uvjerljiv. Jer ako uvjeriš sebe, uvjerit ćeš i druge. Ti si super-jbn-man! Ispravit ćeš ramena, šepurit ćeš se slavodobitno, napuhanih prsa. K’o puran. Na vrhu si svijeta. Tko ti što može?! Imaš stav, imaš priču…

Znanje možeš i ukrasti. Ili ga nećeš ni krasti, jer za to treba truda i vremena. Treba imati muda. A ti ih nemaš. Lakše je pobrati tuđe zasluge. Iza leđa. Jer “iza leđa” ti ide najbolje.

Nije bitno, što ne pričaš s rodbinom. Što su ti susjedi “ološ”. Bivši “smeće”.

Što mijenjaš “prijatelje” k’o čarape. Kajlaš kolegu. Nije bitno, što o svakom imaš “mišljenje” i što ga “dobronamjerno” šapućeš,  sličnima sebi. Što nikoga ne “čuješ”, što si svakom loncu poklopac i što si ti i jedino ti “uvijek u pravu”. 

Neki baner

Nije bitno, jer ti nisi poput “nas”. Bolji si. Ti si nedjeljom u Crkvi. Nosiš pogaču na blagoslov. Ispovijedaš se. Imaš sve sakramente. “On” zna da ne pričaš zbog ćakule, ne kajlaš zbog zloće. Nije do tebe. Do “drugih” je. Uvijek je do drugih. I ti to znaš. Teško je biti savršen, u svijetu nesavršenih ljudi.

Nije bitno što ti dijete ne zna reći, oprosti, žao mi je, hvala i volim te!

Nije bitno, što je bezobrazno prema drugima. Nije bitno, što te suprug/a ne primjećuje. Bitna je prezentacija! Ono prema vani. Namješten, retuširan osmjeh. Skladna, funkcionalna obitelj. 3,2,1 iiiiii smijeeešak… Uploading… Uvjeriš druge. Like, prst gore, srce ili dva… uvjere i oni tebe.

Nije bitno što si nesretna!

Prazna. Iz bilo kojeg razloga. Bitno je da imaš markiranu odjeću. Umjetne trepavice, puder obrve. Filere u usnama. Opeglane bore. Isisan celulit. To je jedini kriterij uspjeha.

Smij se, smij se, smij!

Nema mjesta za tugu, suze, greške, zabrinutost!, neopeglanu kosu i bore smijalice. Prezentacija je sve. Onako kako te doživljavaju, je ono što ti jesi…

Samo što… ipak nisi!

Sreća je stanje uma!

Nju osjetiš! Iznutra. Prvo u želudcu. A onda te prožme cijelog. K’o trnci. Od trepavica do nožnih prstiju.  Ne vidiš je u ogledalu, ne nalaziš na Instagramu. Možeš prevariti druge, ali ti znaš kad je laž.

Život jeste sreća, ali i tuga, smijeh, suze, greške, ljutnja, glupost, isprika, kriva procjena, , blamaža, nesmotrenost, rezigniranost, euforičnost… Kaleidoskop, često u isto vrijeme izmiješanih i Isprepletenih emocija. Koje te lome i  jačaju.

Nije važno hoćeš li
Photo by Jeremy Bishop on Unsplash

Ako si neurotičan, lud, depresivan, zen, optimističan, realističan, iritantno sretan…O.K. je. Živ si! Čovjek si!

Nije važno hoćeš li se svima svidjeti.

Važno je da se svidiš sebi!

Da navečer kad legneš, budeš miran sam sa sobom.

Važno je da grliš!

Da ljubiš!

Da te ljube.

Da imaš onog nekog tko će ti uzeti vrećicu iz ruke. Pomoći.

Da pomogneš.

Da si zahvalan.

Da ti pokucaju na vrata, nazovu.

Da si sit.

Da učiš.

Da skupiš hrabrost.

Da ne stojiš na mjestu.

Da se pokreneš.

Da dišeš. Živiš!

Neće te nikad svi voljeti!

Ali netko hoće. Jer će u moru lažnih osmjeha, u tebi, prepoznati, iskreno srce.

Neki baner