Čovjek koji izražava svoje potrebe, ima mogućnost da budu ispunjene, a tako daje šansu i drugima s kojima je u odnosu. Prije nego se upustimo u kritiziranje, “konačni pečat” i osudu drugih s kojima imamo interakciju, moramo znati da oni nisu dužni čitati misli ili imati istu percepciju kao mi.
Svatko ima svoju istinu.
Ne poznajemo nekoga kakav je samo zato što naši podsvjesni programi nešto kažu o osobi. Većinom ne govore o osobi nego reagiraju prema nekim sjećanjima na osobu. Najčešće kao refleksija nas samih. Što vidiš to jesi. Kod mene, gotovo uvijek što me smeta kod drugoga, vidim kod sebe na kraju u nekoj nesvjesnoj formi.
Izraziti svoje potrebe znači poznavati ih, osvijestiti. To zahtjeva introspekciju i ono najteže, iskrenost prema sebi. Zahtjeva da ne reagiramo nesvjesno. Ovo je vrijeme buđenja.
Emocije koje mogu u odnosima ili komunikaciji iskočiti kao “triger” su validne. Nisu “low vibe” ili “negativne” ili slične gluposti. One nam nešto govore, uče nas o nama samima.
Svaka emocija govori o nekoj potrebi.
Ako iskoči ljutnja, odgovornost je svakoga od nas da stane na loptu i pogleda u sebe. Na koju moju potrebu ta ljutnja upućuje? Ili ljubomora?
Tako prije nego reagiramo nesvjesno iz ljutnje i ega, i ispucavamo nešto što uopće nismo mi i povrjeđujemo druge koji onda dižu zidove i napadaju, dajemo prostor sebi da iskomuniciramo potrebu osobi. A osobi šansu da odgovori na našu potrebu, inače ulazimo u energetski klinč koji nama samima šteti.
Ako osoba ne može ispuniti tu potrebu, to je u redu, odnos nije kompatibilan. Ali se zadržava poštovanje. Prije svega prema sebi. Jer je poniženje samog sebe nesvjesno reagirati.
A možda se iznenadimo i vidimo da ljudi nisu tako loši, i naše otvaranje i pričanje u kontekstu potreba otvori i srce te osobe. Možda ju upoznamo u sasvim novom svjetlu.
Možda joj budemo jako zahvalni na kraju jer nam je ogledalo radi kojeg smo mogli otpustiti vlastiti višak koji nam više ne treba.
Jedni drugima smo učitelji.
Ako je nekome okej da ostane u okovima svojih programa, u redu, ali sav “rad na sebi” je besmislen i uzaludan ako u odnosima ne odražava novu vibraciju. Zar ne želimo svoje pravo ja?
Prilikom komuniciranja potreba nakon što ih osvijestimo, ne treba pričati o drugome. Jer nitko nije odgovoran za naša stanja i emocije. Osjećam ljutnju kad percipiram da radiš xy jer imam potrebu za slobodom, nije isto kao ljut sam jer ti uvijek i ti nikad…
To znači prilikom interakcije iz ega prijeći u srce, a to nije lako. Ali je svjesno, i možda jedino prirodno organskom čovjeku.
Autentične potrebe nisu svaka želja koja može doći iz ega koji se brani, potrebe se spoznaju emocijama i povezivanjem. Neki sigurno imaju želju da jedu junk food, ali to nije stvarna potreba. To tijelu ne treba.
Onaj tko komunicira svoje potrebe, ima šansu da mu ljudi ispune potrebu i da uči o sebi. I to daje osjećaj ispunjenosti i opunomoćenja. Daje šansu odnosima i donosi energiju istine u odnose. Ako smo nekompatibilni znači da se potrebe ne mogu međusobno ispuniti, i to je u redu. Ali ostaje sloboda, jer istina uvijek oslobađa.
Osnivač Eartharian sistema organske transformacije putem oslobođenja i integracije esencije čiste ljubavi-duše, otvaranja istinskog srca te povratka izvornih sposobnosti, moći i energetskog suvereniteta čovjeka. Eartharian sistem koristi metode Soul Readinga, energetskih tretmana/dijagnostike te individualnog osobnog intuitivnog vodstva.
Terapeut s iskustvom rada s organskim iscjeljujućim energijama od 15 godina.
Bivši profesionalni sportaš i reprezentativac, s diplomom višeg sportskog trenera sa specifičnim fokusom na ciljanu prehranu vrhunskih sportaša.
