Saznali smo, u njegovim obraćanjima, puštanim u javnost u pravilnim intervalima, od nekoliko sati, puno više nego što bi itko htio saznati. Izmjenjivale su se njegova priopćenja i priznanja s vijestima o poskupljenju prehrambenih proizvoda, naftnih derivata i električne energije.
I o.k. … ljudi se vole i prestanu voljeti. Nisu sve ljubavi vječne i jednakog intenziteta. Nisu ni sve krize iste, niti reagiraju svi ljudi jednako na njih. Neki se bore, neki ne pokušaju, neki posustanu, neki spašavaju što se spasiti da, neki se nemaju za što boriti, neki su uvjereni da nemaju što spasiti.
Časnije je otići, nego živjeti u laži.
Nema ništa sporno u tome.
Ali ima u pozivanju na Boga i istinu, dvije rečenice nakon što priznaš njoj, svijetu i tom istom Bogu, da već neko vrijeme imaš drugu.
Ni prvi ni zadnji koji je prevario. Ni prvi ni zadnji koji je vodio dvostruki život. Ni prvi ni zadnji koji je glumio sretan brak, kačio ga po društvenim mrežama, kleo se javno u vječnu ljubav za jbn lajk više, a onda trčao u krevet drugoj.
Drugoj koja je sjedila s njom za istim stolom. Družila se s njom. Smijala s njom.
Gad s pričama o Bogu
Ni veći, ni manji gad od nekog anonimusa (ili anonimke), koji se služi istim tehnikama.
Ali o kojoj istini i o kojem Bogu ti pričaš? Na koga se pozivaš i koga zavaravaš?
Nisi bio dovoljno velika faca da prekineš jednu, prije nego li kreneš u drugu priču. Nisi imao muda riskirati da ostaneš i bez jedne i bez druge pa si igrao na sigurno i grlio obje, do konačne odluke.
Da jesi, mogao bi pričati o ljubavi koja je trajala, tinjala, a onda se ugasila. O novoj koja se nakon toga rodila. Mogao bi se pozivati na Boga. Mogao bi se pozivati i na istinu. I na poštenje.
Ovako, ovako si samo polupoznati pjevač, koji je više pozornosti privukao pomno puštenim tračevima o svom privatnom životu, nego glazbenim uspjesima.
Ovako si samo ispao manji od najmanjega.
Ovako si samo kupio koji trenutak medijske pozornosti i slave, nečim što je trebalo biti intimno i tvoje.
Nahranio ego!
Čulo se za tebe.
Dok opet ne padneš u zaborav.