I kad misliš da te više nitko ne voli
sjeti se mene,
odrasle žene, sa srcem djevojčice.
Sjeti se da bi ta žena za tebe učinila sve,
voljela tvoju patnju, tvoje suze, tvoju bol.
Za tebe bi uvijek bila tu,
i kada misliš da si najusamljeniji,
kad te i vjetrovi zaobilaze u tihom luku.
Znaj da uvijek te čeka,
stisak njenih toplih ruku.
Ona te voli, u tišini, daleko od tebe,
jer za nju mario nisi.
Nisi želio njezin dodir, njezinu riječ.
A ona te i dalje prati kao sjena,
Nenametljiva, tiha i ponizna.
Čeka na tvoju ljubav poput
prosjaka za koru kruha.
Ništa joj teško nije,
nada i ljubav njezin su vjerni suputnik.
Bez njih iz kreveta ne ustaje, dan ne započinje.
I kad misliš da te više nitko ne voli,
da si tužan i sam, sjeti se jednih očiju
na koje nikako ne dolazi san.
Jer o tebi maštaju, jer se tebi nadaju.
Ne, nikada ne pomisli da te nitko ne voli.
Nikada to ne pomisli dok ona postoji.
Vlasta Janton
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
