Nisam neki “freak” za Božić i ostale blagdane, ali me jako veseli voljenima kupiti koju sitnicu i jednako tako se veselim dobiti koju. Mali znak pažnje, nešto od srca. Da znam da je netko pomislio na mene bar na minutu i odvojio vrijeme za biranje i čekanje u redu.
Tjedan dana sam mozgala i razmišljala što da ti kupim da bude simpatično i korisno. Ništa previše, ali uspjela sam. Zamotala sam poklon i stavila ga sa strane.
Došao je i Badnjak, a meni je pozlilo. Cijeli dan mi nije bilo dobro. Bila sam sama dok mi je mama jurila u ljekarnu po lijekove, jurila sa psima van i kuhati čaj. Cijeli dan sam te čekala dok si ti obavljao dogovorene poslove i sastanke. Znala sam da ti je to jedini dan kada stigneš obići sve prijatelje koje nisi tokom godine. Čekala sam cijeli dan i veselila se dolasku. Baš sam se osjećala nekako samo. Došli su i mama i tata i brat, ali i oni su bili svjesni da ne mogu zamjeniti tebe – moju ljubav. Došao si kasno predvečer. Već sam bila sva umorna i tužna, ali poklonila sam ti najveći i najiskreniji osmijeh.
Ipak me nisi zaboravio!
Rekao si da ideš s pesekima van da ne moram ja ili mama koja je već bila umorna od jurcanja okolo. Osjetila sam toplinu oko srca jer si ipak i na njih mislio. Tada si rekao da ideš van sa dečkima, da smo se tako dogovorili, da zašto ne idem i ja? Potišteno sam odgovorila da mi zaista nije dobro i da je solo u sobi najzadnja opcija za provest Badnjak, ali neizbježna. Smatrao si da nije potrebno ostati doma ako ja ne mogu van. Nisam mogla vjerovati da to čujem iz tvojih usta… Tvojih! Mog jedinog kojeg imam. Cijeli dan te nije bilo. Cijeli dan sam te čekala. I jedino sam živnula kada si ti došao. Baš ti.
Nakon razmišljanja ipak si odlučio ostati sa mnom. Preko volje doduše, ali ipak jesi. Bože, kako sam bila sretna. Ipak si izabrao mene prije svih. Ipak sam ja bila bitnija. Pomogao si preseliti čajeve i ostalo k sebi, dok sam ja sva smotana pokušavala poloviti ostatak stvari i poklon, za tebe. Bila sam umorna i trudila sam se da ne klonem i ne zaspim prije ponoći kako bi mogla vidjeti tvoju reakciju na poklon.
Uspjela sam! Nasmijao si se kad si otvarao poklon. Ha! Znači svidjelo ti se! Bingo!
I onda si rekao da ti meni nisi kupio ništa. Da ti to ne radiš. Ma mislila sam da me samo zafrkavaš! Da me želiš samo testirati da li ću poluditi ili procijeniti da li mi je samo to bitno. Bila sam jako tužna, nisam i dalje vjerovala u to. Ni na Badnjak, ni dan poslje. A ni danas. Još uvijek ne vjerujem da nisi prešao preko “ja to ne radim” zbog mene. Makar i čokoladicu. Znaš da ih volim i da slatko ne odbijam. Nisam materijalista, ali kao i svi veselim se nečemu… Potvrdi da sam ipak tebi bitna i da ti značim i da si cijeli Badnjak ipak odvojio par minuta da mi kupiš nešto. Jer sam ti i ja nešto.
Na Božić smo otišli kratko do mojih na ručak, pa malo do tvojih, iako sam bila slaba i još me sve bolilo. Drago mi je što smo to učinili bez obzira na sve. Navečer smo otišli kod tvojih prijatelja iako mi nije bilo najbolje, a slagala sam da sam u redu samo da budem s tobom. Veselila sam se tome, iako su me glupe misli vraćale na to da nisam dobila niti čokoladicu. Ma, pretjerujem, mora da je to. Ne shvaćam “duh Božića” i da nije sve u poklonima.
Pa zašto sam onda tako tužna?
Trudila sam se izdržati što duže na party-u jer sam znala koliko ti prijatelji znače i koliko si sretan zbog njih, što ih imaš sve na okupu. Tek sam ti kasnije rekla da me bolio želudac i da mi se svako malo zavrtilo. Ipak si ti ostao na Badnje večer sa mnom. Učinio si to, radi mene.
Možda me prođe tuga. Možda mi je ovo neka škola, da pokloni nisu bitni, pa ni najmanji. Sve sam krivo shvatila, izgleda. I dalje te volim, ali ne osjećam se više tako važnom, tako bitnom i tebi jedinstvenom. Ne osjećam se… Ma više se ne osjećam nikako. Oprosti.
Voli te tvoje ništa.
P.S. Ne osuđujete me. Ne zovite me nezahvalnom kučkom i razmaženkom. I zapamtite: dobro je činiti dobro. Kakav god ishod bio. I ne kupujte da bi nešto dobili, ali dozvolite si taj mali tračak nade da kao što ste vi mislili na nekoga da je i taj netko mislio na vas. Sve najbolje vam želim za Božić i Novu godinu i da zaista budete sretni i zadovoljni u krugu ljudi kojima je stalo do vas jednako kao i vama do njih.
Samo mir, dobro i ljubav. Sve ostalo će doći i posložiti se kao puzzle.
Svoje tekstove koje želite objaviti anonimno u našoj rubrici “Interview pod šifrom” molimo šaljite na mail: [email protected]
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
