Nostalgija. Za danima, kada su lica na fotografijama bila naša

Uhvati me, nekad, nostalgija za Kinder Ladom, u onoj keramičkoj posudici na kravicu. I prstom brzo ubačenim u nju, dok mama ne gleda.

I za livadom pored kuće. Onom, na kojoj su sada nikle zgrade. Adi i ja bi se sakrili na zarasloj gromili i drvenim puškama “ubijali” imaginarne neprijatelje. Nema tamo više, divljeg cvijeća, koje sam brala mami po završetku bitke. Samo “urbani” beton i “civilizacija”.

Nostalgija

Uhvati me nostalgija, za onim osjećajem uzbuđenja, dok bih čekala da se, u foto studiju, razvije polu osvijetljeni film, s fotografijama rođendana, ekskurzije, druženja… Ako je sreće, trećina fotografija bi uspjela. Mi onakvi kakvi jesmo. Izobličenih lica od smijeha. Nenamješteni. Raščupane kose od vjetra. Razmrljane šminke ili bez nje. S rogovima od kažiprsta i srednjeg prsta, ili rukom preko objektiva.

Neretuširani. Spontani. Prirodni.

Vidjela sam jučer, na Facebooku, fotografiju para. Jedno uz drugo pripijeni. Smiješak na licu. Tanjuri, s vjerojatno ukusnom hranom i čaše vina koje se naziru ispred njih.

Neki baner

Mogla je to biti i jedna od onih fotografija s polu osvijetljenog filma, od nekad.

A opet nije.

Koža bez bora i nepravilnosti, umjetne boje i nijanse. Lica “peglanjem” dovedena do neprepoznatljivosti. Ne znaš gdje bi gledao. Ne možeš “skrolati” ni gore ni dolje. Ne možeš zatvoriti aplikaciju. Neugodno ti je, uz svu tu neprirodnost. Dvoje različitih ljudi istog tena, istih očiju, istih trepavica, čak i s onom crnom crtom na kapku, koju vam filter za uljepšavanje, po defaultu, stavi dok se njime igrate.

I obično ne reagiram na slične stvari, ali ovdje je filter doveden do apsurda. Na njoj nisu one dvije tagirane osobe. Na njoj je iskarikirana laž.

Čemu lažeš sebe?

Čemu?

Da se onako lažan, svidiš drugima?

Možeš sa svojim fotografijama raditi što hoćeš. Možeš povećati usne, suziti nos, izbrisati bore, suziti struk, izdužiti noge.

Možeš lažirati svoje tijelo i svoj život.

Danas sve to možeš.

Tvoj je to izbor.

I možda zbog toga, više no ikad, mene hvata nostalgija, za danima, kada su lica na fotografijama bila naša.

Kada nismo lažirali trenutak, nego smo ga hvatali. Za uspomenu. Za vječnost.

Svidjeti se sebi, to je ono što je bitno.

Paziti što jedeš.

Vježbati.

Neki baner

Ići na kontrolu, brinuti o zdravlju.

Upisati se u knjižnicu. Čitati !!!!

Bildati mozak. Učiti. Nikada stati.

Svidjeti se sebi!

Nostalgija

Foto: njuskalo.hr
Foto: njuskalo.hr

Je..š one koji te vole, zbog nečega što nisi.

Je..š takve i je..š lažnoga sebe.

Oni koji te vole takvog kakav jesi, vole te iskreno.

Sve drugo ti ni ne treba.

Sve drugo je, laž!

Neki baner