Volim pisati. Mislim da je to i posve jasno s obzirom na to da sam ovdje i stvorila sam zajedno sa svojim kolegama i prijateljima ovo divno virtualno mjesto. Već dugo potičem druge da pišu, jer ima mnogo skrivenih talenta za koje znam da imaju što reći svijetu. No… nekako mi se čini da u moru pisaca, onih kvalitetnih ima jako malo.
Svakodnevno niču novi blogovi, novi portali, novi siteovi, što je sjajna stvar, ali od dvadesetak koje otkrijem dnevno, eventualno će jedan privući moju pažnju, a na mjesečnoj bazi možda će me dva ponukati da se vratim na njihovu stranicu i pogledam jesu li što novo napisali.
Većina ljudi piše loše i tu ne mislim samo na gramatiku. Ne znaju se izraziti, misli su im nepovezane, tekstovi ili prešturi ili prenakićeni i jednostavno čudni i nečitljivi. I čini mi se kao da previše ljudi prodaje toplu vodu. Pišu nekoliko tjedana i odjednom drugima pametuju kako uspjeti. Oprosti, pitala bih ponekad – ali po čemu si ti to odjednom relevantan nekome govoriti kako da piše, kako da otvori i vodi blog, pa tu si jedan treptaj oka?
Govore kako zaraditi, kako imati veliku čitanost i ja zaista ostanem zapanjena. Hej… zašto lažete? Kome lažete? Potrebno je vrijeme i mnogo kvalitetnog sadržaja, upornost, pametne oglasne kampanje, trud i mnogo neprospavanih noći da jedna stranica postane praćena i čitana, a kamoli da ima tisuće pregleda dnevno. Kome prodajte toplu vodu i još bitnije – zašto?
Ne sporim da postoje iznimke, ponekad se desi da se pojavi ultra zanimljivi autor i da u kratkom vremenu dosegne veliku čitanost, ali to je jedan autor od možda milijun. Drugima su potrebni mjeseci, zapravo godine da dosegnu neku relevantnu brojku a mnogi nikada ne uspiju. Gradnja dobrog bloga je kao gradnja kuće, nitko još nije uspio izgraditi je počevši od krova, a vi koji tvrdite da nakon par tjedana imate takvu čitanost zapravo govorite točno to – počeli ste od krova pa krenuli prema temeljima. Jednostavno je nemoguće.
Ima nas koji smo već podulje vrijeme u online press svijetu i jako dobro znamo da stvari ne idu tako. I opravdano smo ljuti. Zavaravate ljude i to nije u redu. Da, dobro je ljude poticati na pisanje, ali nemojte im govoriti da apsolutno svi mogu uspjeti u tome i to u svega nekoliko tjedana, jer to nije istina. Nisu svi dobri pisci, iako ruku na srce svatko ima pravo blogati. I ne, nećete postati poznati bloger ili kolumnist kopirajući druge.
Online publika je mudra i traži jedinstveni, originalni sadržaj. I to je apsolutno u redu. Ako želiš biti dobar autor, onda trebaš itekako poštovati svoju publiku. Isto tako nije u redu da javno prozivate blogere i kolumniste koji iza sebe imaju podulji staž, vjernu publiku i poveći opus, neupitno su kvalitetni i dosljedni sebi.
Time pokazujete da ste nesigurni i da niste spremni plivati među velikim ribama. Ne znači da svakog trebate voljeti ili da vam se treba sviđati svačiji stil, ali poštovati nečiji rad je jednostavno potreba, a da ne kažem opća kultura.
S druge strane od uspješnih autora mnogo možete naučiti, spremni su uvijek pomoći i ako se zaista potrudite rado će vas podijeliti na svojim stranicama i društvenim mrežama i tako vam neupitno pomoći da doprete do širih masa.
No svakodnevno sam svjedok upravo suprotnom, mladi, neafirmirani autori, osobito oni upitnog talenta dozvoljavaju si pljuvati one čijim stopama bojim se, nikada neće kročiti. I ne, nemam ništa protiv dobre kritike, dapače, iz nje se uči, ali prozivanje i ne elaborirano pljuvanje, nemaju veze s kritikom. To rade nesigurni i neostvareni ljudi. I kao takvi nemaju sigurno 2 milijuna otvaranja mjesečno. To su notorne laži.
Kako znam? Jednostavno. Znam koliku posjećenost imaju oni koji su zaista čitani i koliku čitanost imamo mi kao online platforma.
Reći da imaš dva milijuna otvaranja a stranica ti postoji par tjedana je zaista hrabro (ili ludo), kako god ti odgovara.
Kvazi autori i lažna čitanost, pravi su mamac za čuđenje.
Umjesto izmišljenim brojkama i prozivanjem autora, lažnim pričama o uspjehu i uputama o radu koje ne mogu potkrijepiti činjenicama i materijalom, svakome bih nadobudnome autoru sugerirala da se posveti radu na sebi i svom sadržaju, da ulaže u svoje znanje, oboruža se strpljenjem i jednostavno uživa u pisanju ako se za to već odlučio. Tada rezultat sigurno neće izostati.
U suprotnom desit će se ono što se i događa svakodnevno: preko noći niču i preko noći se gase, oni koji nemaju ništa kvalitetno za ponuditi. Ali tako je zapravo u svemu.
Marija Klasiček
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com
