Od djevojčice za avanturu do žene za brak, dugačak je put

Procijenjeno vrijeme čitanja: 6 minutes

‘Pitam se, zašto mi žene uporno u tim nekim muškarcima tražimo ono što ne postoji? Tu emociju koje naprosto nema.’ – napisala sam, pitajući se što to ima krivo u ženskom genetskom kodu, da uporno tražimo ljubav u onima koji nam je nikad neće uzvratiti? Koji je to feler i kako do njega dođe, da uporno pokušavamo popraviti onog tko nije slomljen, samo iskreno, nije osoba za nas?

Skoro svakoj se to vjerujem dogodilo, da ju je u nekom trenutku u životu zanimao muškarac koji joj naprosto, ma što ona učinila i kako god se postavila nije uzvraćao ljubav. Ne mora nužno značiti da je on bio loš, samo se nije mogao emotivno vezati. Možda je i pokušavao, ali nije išlo, a ona nije odustajala. Vodila je zapravo bitku ne s njim, već sama sa sobom i sa svojim iluzijama.

Toliko se mi žene čvrsto znamo uhvatiti za svoje sulude ideje, da naprosto odbijamo prihvatiti stvarnost, a u toj stvarnosti sve je na očigled jasno – Ti si mu draga, ali ne na način na koji bi ti to željela.

Ovdje ne govorim o čudnovatim odnosima u kojima dvoje poznanika ili prijatelja uvijek pomalo trzaju jedno na drugo ali se nikada ništa iz toga nije izrodilo i ne zna se da li ikad bude. Govorim o odnosima u kojima ti on na sve moguće načine jasno pokazuje koliko je nezainteresiran ili kako je ta vaša veza ako je i postojala, za njega odavno završila, a ti i dalje ne odustaješ.

Proganjaš svoju suludu iluziju o velikoj ljubavi, a od te ljubavi ne postoji ni prvo slovo.

Veza koja zapravo ne postoji

Da, ima i muškaraca koji svjesno hrane te iluzije, bez da zapravo žele ozbiljan odnos. Ali, opet je do žene, hoće li ona prihvatiti činjenicu da to niti je veza, niti ljubav, niti sreća ili će se i dalje uporno samozavaravati?

Kako znati da li je ljubav? Jednostavno, je li ti lijepo i jesi li sretna? Zaista sretna? Jesi li njegov prioritet kao što je on tvoj? Poklanja li ti dovoljno kvalitetne pažnje, je li dovoljno prisutan u tvom životu? Postoji li u njegovom vokabularu MI, ili je sve i dalje jednina?

Mnogo je tu malih stvari, koje jasno pokazuju je li taj odnos stvaran ili postoji samo u tvojoj glavi. A mi žene smo u tome specijalci, sposobne smo od silne želje za nekim, izmisliti odnos koji ne postoji.

I ne, nema ništa loše u sanjarenju, u maštanju kako bi to bilo, s tim nekim. Nema ništa loše u želji da ti muškarac koji ti se sviđa i za kojim čezneš te osjećaje i uzvrati, ali… ako vaše natezanje traje već neko vrijeme, a vi se ne mičete s mjesta i u vašim razgovorima ne postojite vi kao par, tad budi sigurna da on na tebe ne gleda isto kao ti na njega.

Da, možda mu je lijepo s tobom i možda si mu zabavna, možda vam je seks odličan i možda u tvojoj lijepoj glavici ti misliš da to sve skupa negdje vodi, ali istina je često jako gruba, jer to sve skupa vodi samo ulicom zabluda u smjeru nigdje.

Slušaj ga što ti priča i vjeruj mu kad ti kaže da ne želi vezu

Još je i gore ako ti je otvoreno rekao da on ne želi vezu, da nije za istu spreman, da mu treba vremena a uporno se i dalje viđate. Tada, ti samo trošiš vrijeme na priču koja nikada neće postati ozbiljna, a on će s nekom drugom vrlo brzo postati spreman na vezu jer će se u nju zaljubiti.

Najbolje je u tim trenucima, priznati sebi istinu, da vi jednostavno niste par, nikada to uistinu niste ni bili i nikada to nećete ni biti. Ali, što mi žene radimo? Mi odbijamo prihvatiti stvarnost i zakopavamo se sve dublje i dublje, pokušavamo ga uvjeriti da griješi, da ne vidi što ima pored sebe, ponižavajući se i boreći se s vjetrenjačama.

Muškarac koji nije tvoj, nikad neće postati tvoj samo zato što ga ti silno želiš uvjeriti kako mu je baš kraj tebe mjesto.

Uzaludne borbe s vjetrenjačama

Zapravo, što više se trudiš, gore bude, kao da je svaki tvoj potez krivi, kao da ga svaka tvoja riječ smeta, pa često budeš posve izbrisana iz njegovog života i on više ne želi ni čuti za tebe.

Ti si se trudila, voljela, bila uvijek tu za njega i tražila si zapravo tako malo, ali u njegovim si očima postala opsjednuta i paranoična dosadnjakovićka koja mu nije dala disati. I tako je on otišao, a ti ostala šokirana stvarnošću u kojoj njemu nikad zapravo nije bilo stalo.

Istina je da bi on svakako otišao, kad tad, ovako si pokušavajući doprijeti do njega zapravo samoj sebi napravila uslugu i okončala tu priču, priču u kojoj si samo patila i u glavi vrtjela filmove o nepostojećoj ljubavi.

Postoje i oni odnosi, koji zapravo nisu pravi odnosi a razvlače se godinama. Ona voli, trudi se, bori se i pokušava izgraditi nešto stvarno, lijepo i čvrsto, a on je tu u prolazu.

Ima nekog tko ga sluša, tko mu kuha i sprema, tko ga zabavlja kad on nema pametnija posla, s kim se noću valja među plahtama, ali za koga on nikad nije tu, jer u njegovoj glavi vi ne postojite. Postoji samo veza bez obaveza i more njenih iluzija, koje on vješto hrani jer mu tako paše.

Budi sama dok ne sretneš nekog vrijednog zaljubljivanja

A ja se pitam zašto mi žene i dalje vjerujemo da moramo biti s nekim da bi bile sretne? Pa onda često zaglavimo u odnosima koji ni blizu ne mirišu na sreću jer nas je netko nekad negdje uvjerio da moramo imati nekog, pošto poto. Ispadne da tako malo volimo sebe, kad dozvoljavamo svakojakim budalama da nam prodaju priče i fore, samo da bismo ostvarile taj ideal o pripadanju nekom. I životu u dvoje.

No istina je, da je daleko bolje i zdravije biti sretno sama dok ne naiđe kvalitetan muškarac, no rasipati sebe na ništa, pokušavajući preodgojiti muškarca koji nikada naprosto neće biti taj, pravi, tebi.

U redu je zaljubiti se, u redu je sanjariti, u redu je pogriješiti, ali nakon takvog iskustva treba i odrasti, treba sebe cijeniti, treba znati ne pristajati više na odnose koji nas naprosto nisu vrijedni. Uvijek je bilo i uvijek će biti loših muškaraca koji prodaju lijepe priče, koji znaju sa ženama i koji znaju nahraniti žensko srce iluzijama.

happy couple having picnic on rooftop
Photo by Elly Fairytale on Pexels.com

Ali, isto tako kao što nam je dana paleta emocija i mogućnost da volimo do beskraja, dan nam je i razum s kojim možemo odlučiti vrednovati djela mnogo više no puste priče.

Jer, tek kad uskladimo srce i um, postajemo dovoljno zrele za voljeti sebe i ne pristajati na veliko ništa. I tek tad zračimo i ponašamo se posve drugačije, ne kao očajnice željne ljubavi, već kao žene vrijedne divljenja i obožavanja. I tek tad muškarci nas počnu drugačije i doživljavati, kao žene za zauvijek, ne kao djevojčice za kratke i slatke avanture.

Neki baner