Crtice o ljubavi: On više ne živi tu

Zašto više ne mogu voljeti? Kako glupo pitanje… kako glupe rečenice -“Sve prođe. Voljet ćeš opet.” Neću. Ne možeš voljeti opet, kad voliš još. Ne možeš izdati dušu. Možeš je prodati, prokurvati se, za nečije zagrljaje koje nećeš nikad osjetiti kao svoje. Za nečije ruke i nečije usne. Za nekog tko će te dočekati s večerom i nekog koga će voljeti svi tvoji – jer je dobar za tebe. Nekog tko će ti trčati svaki put kad pucneš prstima. Nekog tko će biti toliko bolno tvoj da će ti se gaditi, jer nikad nećeš biti njegova. 

Bit ćeš samo tu. Fizički. Smijat ćeš se, ali nećeš se veseliti. Leći ćeš s njim, ali nećeš s njim voditi ljubav. Kuhat ćeš mu, ali nećeš nikad večerati s njim. Jer svaki put, ali svaki put kad ga pogledaš, vidjet ćeš jedne druge oči… oči koje voliš. I te će te oči pratiti posvuda. Promatrat će te kad tog nećeš biti svjesna. I ti ćeš ih tražiti, uvijek u svakome… uvijek u onome kraj koga ćeš se buditi.

true love

Bit ćeš dama, nošena kao malo vode na dlanu. Princeza. Bit ćeš voljena, poštovana žena. Bit ćeš i majka, a onda ćeš se jednog dana, za mnogo godina od sada negdje slomiti i ispričati istinu. Da je čovjek s kojim si proživjela život, bio dobar i drag, dobar, vjeran muž… i da si ti bila vjerna, ali da si ga zapravo izdala milijun puta dnevno. Jer nisi ljubila njega, nisi se smijala s njim, nisi disala za njega. Nije ti bio prva i posljednja misao. Nije bio tvoja ljubav…

Pusti me da ti iz srca odem
pa da se vratim kao nov čovjek
ne daj da tuga korak mi mjeri
pred put..
slomi bar jedan osmijeh kroz zube
druge to rade i kada gube
nikom ne reci
da više ja ne živim tu…

On. Više ne živi tu. Ali ima ga posvuda. Ima ga u svakom kutku stana. Na svakoj polici, u svakom kutku, svake sobe… ima ga dok silazim niz stepenice. Ima ga dok šetam vrtom, ima dok čujem kako grmi u daljini. I kad me pitaju za njega – gdje je? Ma tu je… zar ne vidite da je tu. Posvuda.

Neki baner

“Gdje je mila?” – u meni je, kako to ne vidite… u meni je. Nema nove ljubavi, prestanite je spominjati, prestanite me vrijeđati, ja nisam od onih što se prodaju. Nema ga, ne postoji taj koji ga može zamijeniti. Ma koliko da je dobar, ma koliko da je pošten, ma koliko da je nježan i ljubazan i drag. Ma koliko je možda bolji od Njega… nije i nikada neće biti On.

Neke su ljubavi pogrešne, neke te ljubavi unište nepovratno. Neke te ljubavi toliko promijene da više nikad, ali nikad ni ne pomisliš da postoje tuđe ruke i tuđe usne i tuđi krevet i neka nova, sretnija jutra. Neke se ljubavi jednom dožive i zauvijek traju. Traju čak i kad su umrle.

Hodamo sve do kraja, ulicom očaja
tu gdje sam zvijezde brojao
sad je sve nestalo
na kratko me zaboravi
nisam te povrijedio, namjerno…

“Hoćeš sa mnom na kavu?” – pita još jedan. “Oprosti ali neću.” – progovaram hladno. “Razumijem, nisi još preboljela, treba ti vremena… možda drugi put?”. “Ne, oprosti ali ne. Ni sad ni nikad.” – izgovaram hladno i okrećem se. Nije do vremena, nije do terapije koju moram odgurati… nije do faze tuga – ljutnja – očaj – ravnodušnost. Jednostavno je do činjenice da volim. I da mi ne treba lijek. Nisam bolesna. Nisam autodestruktivna. Samo pripadam. Nekome, tko nije tu. I neću pripadati drugome. Barem samu sebe poznajem dovoljno.

  1. Ostani vjerna sebi. Pa čak i kad svi govore da si radiš štetu. Pamti, voli, zauvijek ako treba. Okreni novi list tek  i ako si stvarno, spremna na to. Tek kad zaista možeš reći da te ne boli ništa i da ti ne smeta spoznaja njega, s nekom drugom. Tek kada ti jastuci više po njemu ne mirišu, iako si ih od njegova odlaska, oprala već stotinu puta.
  2. Kreni dalje, tek kad se prestaneš nadati – Njemu. Tek kad više nemaš očekivanja o nekom novom čovjeku, koji je vratio njega, onakvog kakav je bio u početku, prije svih vaših milijun pogrešaka. Tek kad su tuđe oči, samo tuđe oči i ništa te na nekom drugom licu ne podsjeća na njega. Tek kad su njegove slike, samo folder na kompu koji si bez da se lecneš, obrisala s dva klika.
  3. Zaljubi se, tek kad opet nađeš sebe. Tek kad ti proljeća budu opet samo proljeća, tek kad blagdani nemaju njegovu sjenu koja te prati, kad kuglice na boru nisu podijeljene na one koje si kupila ti… one koje ste kupili vi i one koje je kupio on.
  4. Voli tek kad možeš opet u potpunosti pripadati. Kad se nećeš buditi s osjećajem grizodušja i kad ćeš letjeti u kupaonicu da se umiješ, pa onda nazad njemu da ga cijelog izljubiš. Tek kad dobiješ želju peći mu torte kakve voli i naučiti kuhati kao njegova mama. Voli tek kad On više ne bude živio u tebi.
  5. Pusti ga da ti iz srca ode… ili ga sačuvaj. To je tvoj život. Ma što drugi rekli, imaš pravo odsamovati ga, jer istina je, neke ljubavi nikad ne prođu. Pa čak i labudovi su vjerni partneru čak i kad je odavno nestao, a gdje ne bi bio čovjek – čovjeku?

M. M.

Stihovi su iz pjesme “Nov čovjek” by Jacques Houdek

Neki baner