Svi imamo jednu ladicu svijesti koja se zove ‘Ono što me nije ubilo’. Otvara se rijetko, nekad, najbolje nikad.
Najčešće je otvorimo samo zato da u nju pospremimo neko ime, događaj, osjećaj. Otvorim, ubacim, zatvorim, progutam knedlu, nastavim dalje.
Koštalo me svako moje Ono Što me nije ubilo. Bilo je poučno, ali, često i prilično skupo. Ostavilo je ožiljke, traume, bol, ljutnju, frustraciju, tugu, gorak okus…i nije bilo lako za preboljeti. I ako ćemo iskreno-nešto od tih mojih Ono što me nije ubilo nije mi ni trebalo, samo to tad nisam znala. Za neke nisam ni mogla birati, neki mi sad i ne izgledaju tako strašno. Jer kad je prošlo vrijeme i ja došla k sebi, našla sam dobro u lošem.
Ono što me nije ubilo – gradilo me
Svako moje Ono što me nije ubilo me gradilo. Učilo životu i življenju bolje i kvalitetnije od mnogih sretnih i dobrih iskustava.
Naučilo me da cijenim ono što imam, da prije postupka sagledam moguće posljedice, da sve ima svoj rok trajanja…
Naučilo me da se trebam oslanjati na sebe, a ne na ljude, okolnosti, sudbinu i da su bol, tuga, ljutnja, frustracija i slični osjećaji sastavni dio koktela života, da ih je nemoguće izbjeći, ali da je moguće naučiti se nositi s njima. Naučilo me da su neke stvari, trenutci i ljudi vrijedni težine koju su sa sobom donijeli. I da su neki gubitci ustvari dobitci i obrnuto.
Naučilo me da nisam savršena, ni najbolja, ni najjača, ni nepogrešiva, da sam satkana od mnogih slabosti, ali da to ne znači da nisam dobra, jaka, posebna i satkana od mnogih vrlina.
Naučilo me da je najteže prihvatiti sebe, pobijediti sebe i oprostiti sebi, a kad to uspiješ stižeš na poseban level dobrog osjećaja u svojoj koži (još nisam, ali na dobrom sam putu, još malo, još koji korak…).

Photo by Priscilla Du Preez 🇨🇦
Naučilo me da život nije savršen, da svijet nije savršen, da ljudi nisu savršeni, da ja nisam savršena. Da poslije pada više cijenim let. Da gorak okus neuspjeha dodaje med u opojni okus uspjeha.
Ono što me nije ubilo vrijedilo je.
Naučilo me da cijenim sva svoja iskustva, da se nasmijem u lice svakom porazu i nastavim dalje, da nazdravim životu i svojoj nesavršenosti i sigurnim korakom krenem u svoja nova svitanja.
#BLOG piše VjetarJeSretan
