Opako naopako…

Opet triper zadatak!? Neka se opišem kroz biografiju koja to nije? E, pa slušajte! Moje ime je Viktorija. Pišem tamo na portalu neke tekstove, jer mi se može. Ja sam zapravo rođakinja od vlasnice portala, pa putem čistog hrvatskog nepotizma i na tragu bliskog srodstva, ubacili su me kao autora.
Autor?! To zvuči tako otmjeno i važno, a ja sam zapravo obična raščupana, jureća žena koja teško izlazi na kraj sa samom sobom. Tako… Budući da smo relativno siromašna obitelj, moji nisu imali slobodne love da mi plate psihijatra, onda su smislili da pišem kod sestrične na portalu, u terapijske svrhe. Mogu vam reći da mi pomaže, jedino u trenucima kad sam lucidna – pitam se kako je vama jadnima ako čitate te moje žvrljotine?! No, kako vam bude, biti će vam. Čitajte polako i dozirano, da moje ludilo ne prijeđe na vas.
Dobro je da znate i da su mi rekli da pišem kad hoću i o čemu hoću i neka se ne forsiram. Zato ja pišem dok čekam u dućanu na red, na semaforu dok čekam zeleno, kad šetam po ulici, dok sjedim na kavi, dok kuham ili kad čekam nekoga negdje. Ne stignem se koncentrirati i pripremiti kao čovjek, zato mi se ponekad omakne neka psovka u tekstu ili poneka gruba riječ. Oprostite mi zbog toga. Pazit ću ubuduće.
A sad ću vam iskreno priznati da mi ponekad sve to dopizdi. Oprostite, dojadi. Na poslu odgulim 8-10 sati aktivnog rada za čistu hrvatsku plaću, onda vozim svaki dan s posla i na posao još nekih 2,5 sata, obavim kućnu nabavku pa stignem kući navečer. Pola teksta već do tada napišem na refule, pa onda kod kuće kuham i pospremam i nekad malo peglam. Kad peglam uvijek psujem, zato se u tom periodu klonim pisanja, ali već negdje oko ponoći sam slobodna i onda pročitam što sam pisala kroz dan.
Često nemam pojma što sam vam kad htjela reći, pa se onda čupam kako znam i umijem. Sve sto sam ikad napisala je napisano na mobitelu. Tamo su slova sitna, a ja sam prilično ćorava – to samo da znate zašto ima grešaka u tekstovima. Popravit ću se, obećajem! Gramatiku još samosvladavam i učim, to jest činim fintu kao da napredujem, a zapravo sam baš kronično umorna i nenaspavana.
Često ne znam je l’ su me zeznuli s tom terapijom pisanja ili mi pomaže, ali koga zapravo briga?! Zavoljela sam vas u međuvremenu i nije mi teško pisati tako kapljičasto između dva semafora i u pauzi za gablec, a i zahvalna sam što ne pišete u uredništvo pritužbe zbog mojih tekstova. Ili pišete pa mi ovi moji neće reći?! Ha? Ajde priznajte, neću im reći da znam. No, samo da vam kažem da i ako se tužite na mene, ne pomaže jer sam tu ionako preko veze. Znači zabadava vam je!
Eto, sad znate sve moje tajne pa vas molim da ne rastrubite to o nepotizmu svukud okolo. Budite fer, a ja ću se truditi da pišem kraće tekstove i što rjeđe, da vas ne ispizdim do kraja. Ako vas još nešto zanima, slobodno pitajte, rado ću odgovoriti

Viktorija Herak

[email protected]

Neki baner